Simultanka: Bez srca, Bez mozga

Bez srca, bez srca, to je ono što kuca i što crta se.. stihovi su šlagera Bebi Dol, koji ni blizu ne mogu da dostignu medijsku patetiku i logičku glupost koja vlada u glavnom gradu Srpske.

Obzirom na šta liči devastirani spomenik stradalima u zemljotresu 1969. godine, pet dana nakon nasilnog uklanjanja natpisa sa njega i „Davidovog srca“ sa pločnika Trga Krajine, uz sitno naguravanje i stidljivo pendrečenje šake preostalih demonstranata, koji su posjedali oko njega, te obaranje i šutiranje uniformisanog policajca koji ostaje bez šapke, pokazuje da je neko u državi bez mozga.

Mnogo više nego bez srca.

I to kojim razlogom? Ovo što se dešava u Srpskoj, ne bi se moglo desiti u bilo kojoj državi u kojoj ustanove rade svoj posao. U Banjoj Luci niti ga rade, niti znaju da ga rade. Što se posebno vidi ako probaju.

DODIK PROBIO ROK ZA 79 DANA

Možemo sve posmatrati i kao zakašnjelo obećanje novoizabranog srpskog člana Predsjedništva BiH, onima koji su mu sa Trga Krajine mitingujući za opoziciju poručili da je „popušio“.

Kada pobijedi na izborima, uzvraćao im je on, već 08.10.2018. oni će „biti počišćeni“ odatle.

Biračima će možda biti bitno da je Dodikovo postizborno obećanje slagalo 79 dana, jer je obavljeno na Božić po gregorijanskom kalendaru i bez ikakvog jasnog obrazloženja zašto se to radi baš tad i zbog čega na takav način?

Činjenica je da se protest koji formalno traži da se rasvjetli smrt Davida Dragičevića, pretvorio prvo u neuspješni produženi predizborni miting opozicije, a zatim i u otvoreni protest protiv MUP RS i zaklinjanje o rušenju države na proljeće.

Jasno je i da je medijski eksponent pokušaja vraćanja okupatorske institucije OHR u božanska, odnosno Bonska ovlaštenja, kako bi se ponovo probao otvoriti proces potčinjavanja Policije RS Sarajevu, pod izlikom navodnih reformi.

No, činjenica je i da Frontal.SRB, kao osvjedočeni zaštitnik ljudskih prava i sloboda garantovanih ustavom naše države Republike Srpske, mora reći da niko nema pravo građanima zabranjivati mirna okupljanja, dok god njihovo pravo da tako čine, ne ugrožava prava drugih građana.

DA LI JE NA KATOLIČKI BOŽIĆ TO BIO SLUČAJ?

Ljudi koji se okupljaju da slušaju verzije stvarnosti Davora Dragičevića već odavno su narušili komunalne propise Grada Banja Luka. Još odavno je njihovo ponašanje preraslo u teror manjine nad većinom. U određenim slučajevima dolazilo je do nasilja, proizvođenja saobraćajnog haosa, ali nikada nije pređena granica nečega što bi nazvali „tuča sa policijom“. Uglavnom zbog policije i njene uzdržanosti.

Sve se to do 25.12.2018. godine tolerisalo do neprijatnosti za posmatrače koji su ljudi od obraza. Vlast se bavila predizbornom estradom na uštrb poštovanja zakona. Od toga da je Davor Dragičević mimo zakonskih propisa uključivan u istražne timove (!?), do toga da se zbog povlačenja za ruku od strane jedne osobe tolerišu nenajavljeni protesti ispred policijske stanice. O parkiranju automobila i postavljanju privremenih objekata i instalacija na Trgu Krajine, do sprečavanja održavanja nekih drugih (prijavljenih) dešavanja, da se ne govori.

Svaka pravna država bi nakon što je neki pojedinac, a pogotovo onaj čiji je protest prerastao u performans koji privlači pažnju javnosti, davao izjave o tome kako će počiniti samoubistvo, o trošku poreskih obveznika poslala mobilni tim Centra za mentalno zdravlje da obave razgovor sa njim o prevenciji suicida i dostave nadležnima zapisnik o tome. Zahvaljujući tome što nisu, Davor danas prijeti nasiljem i nad drugima, njihovom djecom, ubijeđen je da ga je policija prilikom hapšenja planirala ubiti, šalje im poljupce, te govori o „rušenju države“.

Vlast sama priznaje da je i u postizbornom periodu pomjerila mjesto Zimzograda, te održavanja koncerata, kako ne bi sklanjali svetilište Davidu za kojeg njegov otac tvrdi da ga je iz nepoznatih razloga ubila država. Dakle, porodici Dragičević je od strane vlasti dat naposebniji mogući tretman koji se mogao dobiti, ali odjednom sada nije dozvoljeno više ni stajati na pločniku Trga Krajine u većem broju, ukoliko organizovani doček Nove 2019. godine nije najavljeno okupljanje?

ZBOG ČEGA SAD I ŠTO NA TAKAV NAČIN?

Da li je moguće da Policija RS ne radi u 3:00 – 4:00 časova, ili to komunalna služba nije mogla doći dok pošten narod ne gleda televiziju i ukloniti neodobreni sadržaj sa javne površine, te dovesti javni spomenik poginulima u zemljotresu u pristojno stanje? Tako se to radi svugdje u svijetu.

Tada ne bi bilo nikakvog otpora i ujutru bi eventualno trebalo osigurati trg prilikom prenamjene javne površine, te spremiti saopštenje za štampu i podijeliti letke članovima grupe koji bi željeli ponovo da se tu okupe. Naravno, sve to uz jasno naznačavanje gdje drugdje u užem centru grada protestanti mogu da se okupljaju, kako ne bi smetali ni sebi ni drugima, te im osigurati čak i da tamo presele svoje svetilište, ukoliko bude moguće.

Umjesto toga, čitavih pet dana ne samo da ništa nije uklonjeno sa pomenutog spomenika, već ni mjesto gdje je stajalo imrovizovano svetilište, nije bilo potrebno za bilo koju drugu funkciju. Zbog čega je onda to sve činjeno? Kome su ljudi koji su se tu okupljali smetali? Navikli su nas na kršenje zakona. Nakon tolikih dana, odjednom je dovoljno samo to što „skup nije prijavljen“? Ma, nije nego?

Sa spomenika su sklonjeni svega natpisi od stiropora. Naljepnice, čak i papiri sa natpisima protiv pravosuđa i dalje stoje ulijepljeni selotepom. Jedino što smo ozbiljno mogli doznati ovom akcijom, jeste u domenu arheologije. Ispod natpisa Ko je ubio Davida (latinicom) koji gleda prema Ulici Kralja Petra Prvog Ujedinitelja, što se i sad da pročitati tragovima lijepka, ranije u predistoriji ovog pokreta stajalo ćirilicom ispisano: Pravda za Davida. Pa je neko promijenio odluku o pismu i sloganu.

RAT UGLOM OBJEKTIVA KAMERE

Ovo su svi mediji koji to prate čekali. Od dvominutne scene, sad su izvukli dramatične najave, kao da je u Banjoj Luci došlo do neke istinske bitke sa policijom. Bitka za Sijetl u najmanju ruku. Poslali su svoje ekipe automatski, prenosile skupove podrške u Zagrebu i Sarajevu, zarazile naš mlađi naraštaj da je sad trenutak da ih kamera snimi u mijenjanju svijeta. A ono jedno veliko ništa.

Policija Srpske se obrukala u rješavanju ovog problema, taman koliko je jasno naglašeno da nema komunikacije na liniji republička – gradska vlast u Banjoj Luci. Da je ujutru osvanula makar okićena jelka na mjestu „Davidovog srca“, umjesto na ćošku kod gradske uprave, onda bi i pripadnici pokreta morali prihvatiti da religijsko-kalendarski i oni građani koji se sa njima ne slažu, takođe žele dočekati Novu godinu. I da je trg i njihov. I nekih drugih koji bi da demonstriraju protiv ili za nešto.

Ovako je ovo samo osvjedočilo nestvaralačku stupidnost i još više ogolilo demonstraciju sile, tamo gdje uopšte, barem biranjem doba dana za uklanjanje svetilišta, nije bilo potrebe. Ljudima koji se zbog nečeg mirno okupljaju treba dati mogućnost da to učine negdje drugo. Politička pozadina iz inostranstva je sve vrijeme čekala da „u svijet“ pošalje fotografije sukoba sa policijom, a policija im se žutom trakom u po bijela dana najavila, namjestila na šaku, pa im je onda pokazala da je jača.

ALI BAŠ.

Sad je i onima kojima je dodijalo stajati sa babama koje plaču i repuju, ponovo zanimljivo da dođu i da na društvene mreže postavljaju fotografije kako baš oni daju ruže mrkom milicajcu iz kordona. Ovo je Vudstok njihove mladosti.

Policija je dala brojčani fejslifting okupljanju, sa tridesetak ljudi, na stopedeset za papin Božić, koji je prije ponoći narastao bar na petsto, da bi 30.12.2018. bilo oko 4.000 ljudi. Barem duplo manje od posljednjeg velikog skupa. Što je izvanredan broj, obzirom na vremenske uslove, ali i očekivan obzirom na neradni dan pred novogodišnju noć.

Od jednog već ugašenog pokreta kojeg su pregazile sopstvene izjave i neostvarena obećanja, te je potrošen na izborima u oktobru, napravljen je sada mnogo jasniji front u kojem se policajcima rođene države skandira: Ubice, ubice!

NIKO NEĆE DA SE TUČE SA POLICIJOM ZBOG TOGA

To stvarno treba što prije prestati, jer je djetinjasto. Uopšte nije dobro niti je naivno slati takve poruke, bez obzira što je prilikom pokušaja dislociranja okupljanja kod spomenika Petru Kočiću preko puta ulice, pa kasnije i kod hrama kada je zbog blokiranja saobraćaja policija imala stvaran razlog da interveniše, kako ne postoji niko ko ima želju da se zbog ovog motiva tuče sa policijom.

Policija je razbijala demonstracije u Parku Petar Kočić, od sto pedeset vidno mirnih ljudi, teško se obrukavši promuklim i tihim megafonom, sa kojeg se sa mukom moglo razaznati da zahtijevaju od okupljenih da se raziđu.

Poslije pet šest ratobornih psovača i širača ruku, svi su se šetnjom udaljili pred policijom, a onda su dva komunalna radnika u bojama narandžaste revolucije postarala da se uklone svijeće, koje su ostavljene ispod ćiriličnih riječi srpskog pisca sa uzdignutom rukom. Niko nije ni kamen bacio.

Jedina je kroz kordon prošla neka zaplakana djevojka, koja je govorila „Ne mogu, ne mogu, to je moje dijete“, te je klekla na pločnik i policajci su bili toliko grubi da su je zaobišli i otišli dalje. To će reći da bi jedan ozbiljniji pristup nenasilnom otporu, nanio više problema policiji od bilo čega drugog. No, na to po minusu, niko nije bio očigledno spreman.

IDITE NA KOSOVO!

Nevjerovatno, ali u kadrovima ovog pokreta pojavila se i srpska zastava u sukobu sa policijom, i okupljeni, pogotovo kada je taj broj narastao kod Hrama Hrista Spasitelja do nekih sigurno pet stotina stalnih posmatrača, bilo je zaista veselo čuti kako skandiraju policiji: Idite na Kosovo! Jednako kao gledati lica objektivnih novinara kako skandiraju zajedno sa demonstrantima.

U oba slučaja je to dobro.

U prvom slučaju pripadnici pokreta PzD iz Sarajeva, smatraju Kosovo i Metohiju sastavnim dijelom Srbije i smatraju da srpska policija treba da ide i istjera okupatore, u poređenju sa kojima su oni samo djeca cvijeća. U drugom slučaju, nevjerovatnijem, da su ti specijalci bili iz Srbije, to bi značilo da smo u odličnim specijalnim i paralelnim vezama, te da NATO okupatori ne mogu spriječiti prebacivanje ljudstva.

Na prvom mjestu je ovo dobro, jer se u radaru visoke politike ovo sve i radi samo da ne pričamo o Kosovu (i Metohiji još manje). Umjesto da Srpska preko svojih predstavnika aktivno ulaže međunarodne prigovore na Haradinajevu najavu Velike Albanije, Cvijanovićeva dogovara sa Brnabićkom uklanjanje graničnih prelaza na Drini, oni pozivaju građane na izbacivanje predstavnika sudske vlasti iz Tužilaštva u Banjoj Luci, jer se zbog svog djelovanja slona u staklarskoj radnji sada suočavaju sa povećanim brojem demonstranata i nastavkom okupljanja protiv sopstvene države, za koju opravdano tvrde da je privatizovana i korumpirana.

Tako se umjesto demonstracija protiv osnivanja „Vojske Kosova“ i „Velike Albanije“, naša omladina buni protiv sistema, zaboravljajući da je on dio stranog protektorata kojim vlada Vijeće za provedbu mira, koje je odredilo da se u državi džabe demonstrira nakon izbora, jer ne postoje vanredni izbori ako ne umre predsjednik Srpske. Podsjećanja radi, kada je bombardovana Srbija, demonstranti u Banjoj Luci su opljačkali i demolirali američki konzulat. Isto tada bio Milorad Dodik na vlasti.

MATORO NEDONOŠČE

Srpska je nedorasla država, koju ne podržavaju okupacione trupe EUFOR, odnosno NATO na terenu. Vlast je nesposobna da se izbori sa najbanalnijim slučajevima političke manipulacije krivičnom istragom. To je posebno opasno i ukazuje na štetnije i dugoročnije posljedice od medijske halabuke koju u regionalnim okvirima pokušavaju podići protivnici vlasti i(li) Srpske.

Trenutno je na snazi obračun između uvozne patetike religioznog tipa i domaće silovne institucionalne gluposti, načinjene po okupatorskom predlošku. Naša policija je već sada reformisana do mjere da duge cijevi koje ćemo gledati na paradi 9. januara, nisu iz porodice Kalašnjikov, još manje Zastava Kragujevac, već su po NATO-standardima pazarene.

ŽELJKA DA REAGUJE: DODIK SE ZALAŽE ZA PRENOS NADLEŽNOSTI O NAŠEM TROŠKU

Pri svemu ovome, usljed potpuno banalnih tema dolazi do aktiviranja priče o državi Srpskoj kao takvoj. Ne samo od strane udruženja građana Pokret „Pravda za Davida“ iz Sarajeva. Mada je zabrinjavajuće da i poslije izbora nastavljaju ga podržavati bar dvije jake opozicione partije, ali bez ograđivanja od njihovih pro-OHR stavova. U jalijaškom odnosu prema Republici Srpskoj u smislu nje kao države za koju su izginule hiljade ljudi, pridružuje se i Milorad Dodik. Ni manje ni više.

Član tzv. Predsjedništva tzv. BiH, u trenucima kada svi normalni govore kako slučaj istrage ubistva PS Lauš, CJB Banja Luka, Okružno tužilaštvo Banja Luka, ne može nipošto ići na bilo kakav tzv. Sud BiH, te smo spremni ratovati zbog toga, predsjednik SNSD izjavljuje kako pozdravlja da se dovedu strani tužioci o našem budžetskom trošku!?

To nije dovoljno, pa čuvar srpske zastave u Sarajevu kaže da će se pridružiti masi ako protesti budu ispred tužilaštva, te da ih treba izbaciti iz kancelarija jer ne rade svoj posao!?!

Ovdje je jasno da nema nikakvog govora o početku strateškog napada na koncept stranih sudija u tzv. Ustavnom sudu BiH, već da je u pitanju prosto i nevješto prebacivanje loptice. Dodik, trenutno i formalno, zaista tu nema nikakva ovlaštenja, ali izgovara neoprostiva ogrešenja za Srpsku kao državu, a pogotovo kao pravnu državu, te ovaj istup svakako niti je pametan, niti je odgovoran.

Očekuje se reakcija predsjednice Srpske, na ovako zadiranje u nadležnosti i podjelu vlasti. Ili barem pojašnjenje da nije baš tako mislio?

ZABRANJENI HARIS I ŽALOSNI IGOR

Nije ovo ništa što prije nismo vidjeli na Trgu Krajine, prije ili poslije izbora. I ranije je bilo oklopnjaka po gradu. I ranije se demonstriralo. Najveći problem predstavlja što do sada to nije imalo nivo nerazumske netolerancije religioznog pokreta. Nekog stvarnog osjećaja da će doći do smjene nekih vlasti mimo volje skupštinske većine.

No, nakon djelovanja policije i komunalnih službi, u ikonografiji počelo je dominirati srce nad pesnicom, pa se nadamo da će tako i ostati.

Nikom nije u cilju da se bilo ko u gradu tuče sa policijom. Pogotovo policiji koja tek mora da obezbjeđuje pijane noći Svetog Januara i proslava silnih slava i Novih godina. Najviše se tome ne vesele hoteli, kafane, ćevapdžinice, sobarice, konobari i roštiljdžije, te svi oni ugostitelji koji su se nadali pazaru i turistima za ovu godinu. Ima puno njih koji ne smatraju da sve treba da stane „jer je narod na našoj strani“.

Na kraju su oni svojim ponašanjem uticali na otkazivanje koncerta brkatog kantautora od kojeg je gradska administracija mnogo očekivala, na šta je Igor Radojičić, u svojstvu gradonačelnika na Tviteru, okarakterisao kao: žalosno.

 

Međutim, policija je toliko bespotrebno upala u novogodišnju pijanu histeriju, te su opet pokušali da šačicu čuvara srca Davidovog udalje odatle, na način kao da kombajnom pokušavate da rastjerati roj muha. Bruka i sramota je gledati opet krajnje mali broj ljudi koji su smatrali da imaju pravo da stoje na javnoj površini mimo naredbe, te izvrše restauraciju svoje instalacije u prostoru, stotine policajaca rastjeruje uz mantričku komandu Odbij! i lupanjem u štitove. Zatim i hapse za snimke stranih televizijskih stanica, kao da se u Banjoj Luci dešava nešto zaista opasno.

MUP RS svojim djelovanjem prema okupljanju ljudi u organizaciji PzD izgleda istinski smiješno, jer uz tolike policajce, nemamo nikakvih izvještaja o povredama, iščašenjima, napuknućima, nagnječenjima.Ništa se opasno po sigurnost građana ne dešava u toj mjeri, te će ovakav pristup samo ohrabriti aktiviste raznih pokreta i fondacija da se pojavljuju i snimaju svoju pobunu na društvenim mrežama. Lukač se očigledno trudi da za oko zapadnih televizijskih stanica što više liči na okupaciju Čehoslovačke od strane vojnih snaga Varšavskog pakta 1968. godine.

ŠTA ĆEMO SA DANOM REPUBLIKE SRPSKE?

Sutra možda zbog dvadesetak ljudi koji u ponoć stoje na trgu da se razvuče bodljikava žica? Ne može se drugačije nekako? Ukoliko nema nekog ko umije bolje da aranžira nastup u javnosti, ministar do tada neka bodljikavu žicu napravi u obliku srca i ofarba je u ružičasto?

Da li to znači da nećemo moći, osim organizovane javne proslave Nove godine, ni da slavimo Dan Srpske?

Ako znači, onda imamo problem.

Ili neko misli da je normalno da policija obezbjeđuje dio trga, dok istovremeno paradira na 9. januar, i pred svečanim zvanicama juri nekog ko skandira policajcima u stroju da su ubice? Ima li neki pojam ili dan, kada smo u stanju da ostavimo politiku i lične osjećaje, te razumijemo ljude koji sa nama na istom prostoru hoće da izraze svoja slaganja i neslaganja?

Izbori su prošli, ali ako idemo prema tome da vladajuća većina treba da okupi mnogo veći broj demonstranata na Trgu, nego što je skupio u odnosu na opozicioni pokret pretposljednji dan izborne 2018. godine, onda smo mi u potpunom nerazumijevanju kako funkcionišu političke prilike kod nas u protektoratu na upravi EU, čiji je Srpska vazal.

Neki ljudi su prešli granicu neukusa u izbornoj 2018. godini. Svi pijuni u ovoj priči. A ta granica je jasna i zove se ustav i zakon. Izbori su jedini put promjena u društvu, a sljedeći su za četiri godine. Lokalni za dvije. Previše je predizbornih skupova za tri mjeseca poslije izbora.

Sretna Nova, neizborna godina (2019.)