DANI(J)EL SIMIĆ: PRIJE NEGO SVEČANOST POČNE

Oni koji su se rodili u razmaku 09.01.1992. – 21.11.1995. rođeni su u Republici Srpskoj. I samo u njoj. To im ne može osporiti niko. Bila je to nepriznata, ali istinski nezavisna država, čije granice je čuvala njena narodna vojska.

Ovi što to danas osporavaju, lažu i sebe i druge da protektorat koji se prodaje u providnom pakovanju državne zajednice, ima stvarno neki „ustavni sud“. Ili čak možda i ustav. Dokle god u tom sudu sjede tri stranca i preglasavaju domoroce, takve priče treba ignorisati. Njih pričaju samo hulje ili glupadžije.

Da su mogli Srpsku osporiti kao državu, došli bi tenkom da nam to opečatiraju. Ni ovo što su izborili, da smo u nasilnom savezu sa njima, labavijem od konfederacije, ne bi postigli da nije bilo sankcija i da se u rat nije otvoreno uključio NATO. Kao u Libiji, kao u Siriji, kao u Iraku, kao u Avganistanu. Zato našu državu posmatram kao prostor na kojem žive pobjednici nad najmoćnijim vojnim savezom na svijetu.

Nijesu postigli ono što su zacrtali. Srpska je tu i već odavno (ipak) najviše od nas zavisi koliko će biti jaka i bogata. Rođeni u razmaku od prvog ratnog Stevanjdana do danas, ne mogu reći kao ja, da je Srpska njihova mlađa sestra. Ona im je majka. Njihov osjećaj prema Srpskoj kao roditeljki, ključan je za njen opstanak u budućnosti. To je, opet, temelj za dugoročan i stabilan mir.

A ŠTA SMO DJECU NAUČILI?

Ovo što se danas dešava je opšta sramota. Dovesti se u priliku da jedan značajan broj ljudi, neosporno rodoljubivih načela, izgovara javno kako neće da ima ništa sa proslavom Dana Republike Srpske, jer smatra da je privatizovana i zarobljena u korupciji; poraz je i za vlast, i za opoziciju. To je naša zajednička tragedija. Utoliko veća, koliko manje smo sposobni da je uvidimo.

Neću reći da to nije istina. Još manje da smatram da je ovo država kakvu sam ja u ratu zamišljao ili da podržavam nepravde i bezakonja koja su očigledna u našem okupiranom društvu. Ali! Reći da zbog toga neko neće ići na proslavu Dana Srpske, izvjesiti zastavu na kuću; to mi je kao da neko djeci kaže kako neće slaviti Božić ili Vaskrs, jer smatra da je episkop kojeg je imenovala SPC loš. Lopov, peder, pedofil, udbaš, špijun, unijat… štagod.

Bili vjernik ili sekularni rodoljub, poređenje vam je jasno. Ako vam se gade i svezali bi stereo-šamarčine onim roditeljima koji djecu puštaju da gledaju kako se svađaju, znajte da smo to mi. Dajemo loš primjer.

Praznici postoje, pogotovo državni, da bi našli zajednički imenitelj i ujedinili se oko nekih ključnih vrijednosti, koje namjeravamo prenijeti svojim potomcima, da bi ih oni znali proslijediti dalje.

Treba postojati barem jedan dan, kada će se znati da Srpska nije ni ova, ni neka buduća vlast, već da je to sve naše. Da se rđava uprava može promijeniti, ako ostane čim da se upravlja. Da ne koljemo vola, za kilo mesa.

Srpska je velika tekovina slobodnog čovječanstva, koje poštuje pravo naroda na samoopredjeljenje.

JA ĆU IZVJESITI ZASTAVU I DOĆI NA TRG KRAJINE

Kada parada protutnji, govori utišaju, narod se raziđe i život se vrati u svetojanuarsku opijenost alkoholom i mrsnom hranom, možemo pričati kako je bilo i za šta je, opet, vlast utrošila pola miliona maraka zajedničkog novca, plasirajući ga preko privatne agencije napravljene samo za tu priliku.

Možemo pričati o politici. Prepucavati se na krv i na nož. Kopati rovove, častiti se raznim etiketama, protestvovati, tući se, duvati u pištaljke, gađati se kamenjem… ali to neće biti tako slatko raditi, ako danas ne budemo stajali svi zajedno. Zagrljeni ili barem izrukovani. Ispoštovani. Znamo-za-jadac ujedinjeni.

I ja sam bio pripadnik te vojske koja je učinila da ne doživimo sudbinu Republike Srpske Krajine. Da tada, oni najhrabriji i najumniji i najčasniji u ovoj zemlji, nijesu ostavili svoje razmirice po strani, već da smo se pobili među sobom kao Alija Izetbegović i Fikret Abdić, danas sigurno ne bi bilo Srpske. Čak ni ovakve kakva jeste.

Divna nam je i grozna zastava, koliko je ljudi za nju poginulo. Zato je poštujmo i čuvajmo, barem jedan dan. Tako poštujemo sami sebe.

Pretke i potomke.

Frontal.rs

Preporuka

Tanasković: Polumjesec i šahovnica se razilaze, al...
views 51
U bošnjačkom vrhu opastaje opasna iluzija da unitarnoj BiH samo treba s puta skloniti Republiku Srpsku i Dodika. Piše: Darko Tanasković "Nerješi...
Zagreb i Sarajevo stvorili “genocidnu”...
views 115
Јoš od livanjskog pitanja s početka 90-ih, kada je političko vodstvo Hrvata u BiH tražilo da referendumsko pitanje o nezavisnoj BiH postavi dodatak, t...
Marija Milić: Zašto je četrestreća važnija od Dejt...
views 61
Dejtonski mirovni sporazum ozvaničio je Republiku Srpsku. Tako da vam je to kao ono ranije kad su se djeca rađala – u januaru rođen, u novembru upisan...
Arsen Čarkić: Crkva nije pekara
views 1562
Ljudi konačno već jednom moraju naučiti da Crkva nije pekara, niti bilo kakva uslužna djelatnost. Da, svi mi smo Crkva, ali ne svi mi koji se ponašamo...
Trgovina mrtvim djetetom
views 1507
Prije više od 300 dana, zauvijek je ugašen jedan mladi život. Nestao. Trguju sa Davidom. Njegova smrt je postala izgovor za svačiji lični obračun sa R...
Vranješ: Nova forma političke borbe sa obrisima an...
views 25
Profesor Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Banjaluci Aleksandar Vranješ smatra da su sinoćnji događaji u Banjaluci izašli iz okvira građanske ...