Prema nalogu SDA , putem OBA-e i njenog medijskog satelita portala Žurnal-info , predvodjenog Avdom Avdićem, zadnjih nekoliko dana, intenziviran je proces rušenja vd glavnog tužioca Gordane Tadić, odnosno pokušaj njene diskreditacije sa ciljem sprečavanja njenog imenovanja na pozociju glavnog tužioca Tužilaštva BiH.

ISPROBANI MODEL

Proces diskreditacije odvija se po dobro osmišljenom i već nekoliko puta isprobanom modelu rušenja svih onih koji nisu po volji SDA.

Mehanizam je isproban prvi put rušenjem sada već pokojnog bivšeg glavnog tuzioca Milorada Barašina i sad je na red došla Gordana Tadić jer njeno imenovanje nikako ne odgovara SDA koja se već javno deklarisala (po ko zna koji put) da na čelu tužilaštva BIH mora biti izabran Bošnjak. I to ne bilo koji Bošnjak nego Bošnjak koji odgovara SDA, a to je u ovom slucaju Munib Halilović, tužilac Federalnog tužilaštvs Federacije BiH, koji je već disciplinski kažnjavan jer u predmetima ratnih zločina, dok je bio u tužilaštvu BiH, nije htio da radi na predmetima u kojima su žrtve bili Srbi i za kojeg je opšte poznato kako je kadar SDA u pravosudju.

Osnovni razlog zbog kojeg imenovanje Gordane Tadić, ne odgovara SDA je činjenica da je pod njenim rukovodstvom u svojstvu vd glavnog tužioca došlo do značajnog gubljenja uticaja ove stranke na procese u pravosudju.

Naravno priča o izostanku rezultata tužilaštva u borbi protiv korupcije je samo maska, za koju SDA zna da će biti prihvatljiva i javnosti i “strancima“. Cilj SDA nije efikasno tužilaštvo BiH, nego tužilaštvo BiH kao efikasan mehanizam za obračun sa političkim protivnicima, tužilaštvo koje je pod čvrstom kontrolom SDA i na liniji ostvarivanja njenih političkih interesa, a to je moguce jedino ako je na čelu tužilaštva SDA kadar.

IZVODЈENjE OBAVЈEŠTAЈNO MEDIЈSKE OPERACIЈE

A kako to radi političko-obavještajno-medijska mašinerija SDA, u kojoj je najviše isturen upravo Avdo Avdic i portal Žurnal-info.

Počinje sa spinom kojim se od nekog dogadjaja skromne važnosti (tipa falsifikovanje diplome koja je po svojoj prirodi krivično djelo kantonalne nadležnosi sa ne tako velikim zaprijećenim kaznama), kojem se onda daje dimenzija velikog skandala, a zatim se priča u formi skandala multiplicira u većini federalnih medija koji su pod kontrolom SDA koji odreda preuzimaju priču.

Zatim se u priču uključuju analitičari, stručnjaci, kolumnisti bliski SDA, traže reakcije stranaca i pozive na odgovornost. Skreće se pažnja na nekakvu odgovornost targetirane ličnosti, u ovom slučaju vd glavnog tužioca, koja istini za volju sa dogadjajem i nema neku vezu ali se ipak, putem spekulativnih kreiranja nepostojećih veza, svakodnevno putem SDA medija ocrnjuje i diskredituje.

Zatim se od donosilaca odluka traži reakcija, uključuju strane ambasade i OHR, kako bi se na donosioce odluka u ovom slučaju VSTV ostvario pritisak pod kojim će biti prinudjeni donijeti odluke koje odgovaraju SDA.

Da je Avdo Avdić, sadašnji novinar portala Žurnal, direktni izvršilac naloga SDA putem OSE koja ga filuje kvazi-podacima i zadacima, dalo se naslutiti još od dogadjaja sa smjenjivanjem Pokojnog Milorada Barašina, bivšeg glavnog tužioca, čiji je sunovrat započeo upravo sa famoznim snimcima u društvu Slobodana Tešića koje mu je servirao gle čudo niko drugi do Avdo Avdić, tadašnji novinar Federalne Televizije a sada novinar portala Žurnal -info. Tad niko nije postavljao pitanje otkud Avdi Avdiću nekakvi snimci glavnog tužioca, a svi su znali da su snimci upravo sačinjeni tajnim praćenjem glavnog tuźioca od strane OSE.

OTKUD TAЈNI SNIMCI OSE AVDI AVDIĆU

Postavlja se pitanje otkuda ti snimci, na kojima se istinu govoreći, iako su medijski predstavkjeni kao neki strašni dokaz, ništa nije vidjelo sto bi bilo inkriminirajućeg karaktera.

Ništa što bi ukazivalo da je tadašnji glavni tužilac učinio bilo šta zabranjeno, sem sto je fotografisan u društvu te osobe, što opet samo po sebi ništa ne mora da govori. No bilo kako bilo, medijska mašiberija koju predvodi Avdo Avdic a koju kontroliše SDA putem OSE, prikazala je te snimke kao strašni jeres tadašnjeg glavnog tužiocs Milorada Barašina zbog čega je insistirala na njegovoj smjeni.

Naravno glavni medijski izvršitelj u toj obavještajno-medijskoj akciji skidanja glavnog tužioca bio je upravo Avdo Avdić. Naravno nikad niko nije priupitao Avdu Avdića, otkud mu snimci OSE. Naravno da to u tom vremenu niko nije ni pitao , jer je fokus vrlo smišljeno stavljen na “grešnog “glavnog tuzoca.

A istina je sasvim jednostavna, neko vrijeme prije toga iz OSE su iscurili i kroz Nezavisne novine predstavljeni spiskovi prisluškivanih brojeva telefona raznih političara , biznismena i drugih javnih ličnosti, za čije prisluškivanje nije bilo baš nikakvog opravdanja, sem političke potrebe SDA. To je SDA iz njoj znanih razloga na teret stavila Miloradu Barašinu , te donijela “presudu “da se isti odstrani sa pozicije glavnog tužioca Tužilaštva BiH. Glavni mehanizam koji SDA stoji na raspolaganju i koji ona obilato koristi, pošto OSA nije policijska agencija niti ima ikakva policijska ovlaštenja , su mediji koje kontroliše i pomoču njih stvara pritisak na donosioce odluka. A mehanizam funkcioniše na sledeći način:

Glavni medijski izvršilac čovjek koji direktno dobija zadatke od direktora OBA-e , u ovom slučaju Avdo Avdic, pokreće priču tako što fabrikuje tobož “skandaloznu priču” . Tada priču sa epitetom “skandal“ preuzimaju toboź novine i televizije od imena, kao što je Oslobodjenje na čelu sa glavnom violinom urednicom Vildanom Selimbegović.
Oni tada nastavljaju da “jašu” priču , analizirajuci je kroz kolumne, tražeči reakcije od donosioca odluka, a onda se tu pridružuju sada već mnogi federalni portali bliski SDA i poneki “pro-SDA” portal u Republici Srpskoj . Oni to prepoznaju i preuzimaju kao aktuelni politički talas na kojem se očito “jaše“ i koji treba slijediti.

Priča se dalje razvija na sljedeći način, u talas se uključuju razni politički i ini analitičari, kolumnisti bliski SDA koji zatim od male priče prave veliku dramu, daju joj značaj daleko od njenog stvarnog (uglavnom minornog), te na osnovu te sttane postavljaju pitanja kredibiliteta institucija. Zatim svi ti mediji u priču ukljucuju strane ambasade i to obično one najvaznije i OHR , od koji se traži mišljenje i zahtjeva da učine nešto .Najvaźnije strane ambasade i OHR pod pritiskom SDA političke javnosti, na koju su posebno senzibilni, onda odgovaraju da su na potezu domaće institucije od kojih očekuju da pravilno odreaguju na problem.

Na taj način SDA uvlači u svoju politički priču strani faktor koji takvim stavovima daje kredibilitet tim zahtjevima a koji u stvari potiču od neformalnog centra moci u Sarajevu a to su SDA strukture koje kontrolišu medijske izvršioce kao što je Avdo Avdić i Vildana Selimbegović te ih koriste samo kao alat za ostvarivanje ciljeva SDA kakav god on u tom trenutku bio.

I tada u tekstovima i prilozima oko Milorada Barašina i sada u tekstovima o diplomama , Avdo Avdić se poziva kod Barašina na “tajne snimke“ i “transkripte prisluškivanih razgovora“ a sada kod Gordane Tadić bez ustezanja govori ko s kim komunicira i koliko, pozivajući se na nekakve listinge razgovora, kao da je to nešto normalno.

Postavljaju se dva pitanja na koja će institucije a i Avdo Avdić morati dati odgovore.

1. Odakle sad nekakvi listinzi na koje se poziva Avdo Avdić ako već nije bilo nikakve istrage odobrene od strane tužilaštva.Pribavljanje listinga se smatra posebnom istražnom radnjom i za nju nije dovoljna čak ni naredba tužioca nego je potrebno sudsko odobrenje a to je opet prihvaćen standard od strane evropskog Suda za ljudska prava u Strazburu.

2 . Drugo pitanje je otkud ti listinzi (kao i raniji snimci i transkripti) Avdi Avdiću? Odgovor je samo jedan i za njega čovjek ne mora biti suviše pametan.

RTRS