Uništavanje ključnih dokaza u Haškom tribunalu, izgleda, postaje praksa. Nakon što je Dik Marti još jednom potvrdio da su uništeni glavni dokazi o ilegalnoj trgovini albanskih terorista ljudskim organima, u tzv. “Žutoj kući”, slična potvrda stiže i za sarajevsku pijacu Markale.
Polomljeni su ostaci mina – dva ključna materijalna dokaza, za zločine na Markalama. Pravni timovi Radovana Karadžića i Ratka Mladića tvrde da je to učinjeno planski.
Posljednja haška sramotna “inovacija” – trajno oštećenje ključnih dokaza – stvarnih ili navodnih! U depou sekretarijata Tribunala gdje su čuvani, polomljeni su stabilizatori projektila navodno ispaljenih na Markale u februaru 1994.-e godine i u avgustu 95.-e. Desilo se to nakon što su, u predmetu Karadžić, vještaci odbrane Zorica Subotić i Mile Poparić dokazali da se ostaci projektila doneseni u Tribunal razlikuju od onih fotografisanih i snimljenih u kraterima na Markalama i time oborili tezu Tužilaštva o krivici Srba.
“Kad Zorica Subotić izlazi da vještači uočava da je na mini koja je bila vezana navodno za Markale dva pomjeren taj dio kojim se pričvršćuje za osnovno punjenje i on je bio sada slobodan. Okretao je kako ste htjeli. Tužilaštvo ili neko iz Tribunala je odlučio te dokaze da uništi jer je morala da se spriječi bruka”, rekao je advokat Branko Lukić, branilac generala Ratka Mladića.
A onda je, isti postupak sprječavanja bruke i prikrivanja tužilačke manipulacije navodnim dokazima, ponovljen i sa projektilom kojeg su dovodili u vezu sa Markalama 1! I to u predmetu Mladić!
“Mi smo pitali svjedoka Tužilaštva, kako može to da se uradi. Svjedok koji je iskusan radio je u kontradiverzionoj zaštiti u Sarajevu, Sead Turkušić, je rekao ni na kakav način sem da neko uzme ključ i okrene fizički. Znači, čovjek mora da uradi to da bi se oslobodio taj dio stabilizatora mine i to je urađeno u Tribunalu”, tvrdi Lukić.
Ti fantomski ostaci projektila, bili su ključni – optužujući za Tužilaštvo, dok manipulacija nije otkrivena. A nakon toga – ključni oslobađajući za optužene i za dokazivanje sarajevsko-haške diverzije. Žalila se odbrana, tražila istragu i adekvatne sankcije za počinioce. No Tribunal je krivično djelo uništavanja dokaza unutar svojih zidina, prećutao! I zataškao! Tu “misiju” i danas nastavljaju!
Advokat Goran Petronijević otkriva i nove primjere svjesnih haških manipulacija. Tužilaštvo je od odbrane skrivalo dokaze, iako je obavezno da im još i prije postupka objelodani sve, pogotovo one oslobađajuće. Zbog toga je samo u predmetu Karadžić, odbrana više od 170 puta pisala pritužbe. A sudsko vijeće ih, nemajući kud, prihvatalo!
“Pravilo je bilo u principu ovako da objelodane dokaz koji može da nam koristi tek kada mi izgubimo pravo da ga koristimo u postupku tj. kada prođu naši svkedoci koji su vezani za taj događaj, preko kojih možemo uvesti taj dokaz. Da je jedna trećina tih dokaza uvedena na vrijeme vjerujemo da bi presuda bila sigurno oslobađajuća”, zaključio je Petronijević.
I da stabilizatori navodnih projektila sa Markala nisu polomljeni! Ili bar da je prvostepeno vijeće odlučivalo po pravnim postulatima, a ne po političkim naredbama mentora, i uništene dokaze tretiralo kao nepostojeće, što oni zapravo i jesu, u svim, osim u haškoj pravdi.
“Žele da prikrivanjem dokumenata, prikrivanjem dokaza, uništavanjem artefakata sakriju ulogu međunarodne zajednice koja je imala u ratu u BiH ne samo kroz NATO bombardovanje, već i kroz druge načine i vidove”, smatra Milorad Kojić, vršilac dužnosti direktora Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica .
Ako već nije prvostepeno haško vijeće poštovalo pravne postulate – da li će drugostepeno “progledati” i vidjeti razmjere manipulacija svjetskih arhitekata balkanske istorije! I da li je po nalogu tih istih arhitekata, pokrenuta sveopšta obavještajno – subverzivno – medijska hajka protiv francuskog Žan Kloda Antonetija koji je zbog pristrasnosti iz žalbenog vijeća već isključio sudije Teodora Merona i Kamela Ađiusa!? Јer prema tvrdnjama advokata, Antoneti je jedan od rijetkih sudija koji poštuje pravo, a ne centre moći koji diktiraju rad Haškog tribunala.
