Oni koji su stali na čelo srpskog naroda sa obe strane Drine čine sve što je moguće za čast današnje generacije svima nama za primjer, kao što mi uzimamo svijetla dijela prošlih srpskih generacija čitavom svijetu za primjer, saopštilo je danas Udruženje “Čast otadžbine”.
Saopštenje prenosimo u cijelosti:
Đedovi su nam govorili da ne zaboravimo riječ, iako je to bila maksima našeg bitisanja i opstanka u prošlosti: Vjera, sloga i poštenje Srpsko su spasenje!
Srpska zemlja nije ni moja, ni tvoja, nego naša. Naša zajednička svetinja i prema njoj je potrebno se i tako odnositi, u svakom trenutuku i na svakom mjestu.
Njegova ekselencija gospodin Dodik, sa predsjednikom Srbije gospodinom Vučićem zajedničkim nastupom na konferenciji za novinare u Beogradu posle posjete Briselu, članova predsjedništva BiH, su pokazali šta znači odgovornost, bratska ljubav i sloga, kao i vjera u bolje sutra. Naravno, među nama postoje maksimalisti u negiranju onoga što je duhovno, moralno, svjesno, lične vrijednosti i dostojanstva, kao i svih civilizacijskih vrijednosti kroz klasične zamjene teza i zbrkana mjerila vrijednosti. Dežurnih srbofobičara koji su sa sigurnošću izgubili kontakt sa racionalnim ima čak i previše. Objedinjava ih patološka mržnja prema Srbima, smeta im srpska državotvornost, slobodoljubivost, srpsaka kultura i istorija i trajnost. Zato se uvijek javljaju na komandu, kada se prepozna da Srbi imaju šansu za novi istorijski korak. Nažalost, takvih ima veoma blizu i sasvim dovoljno i oko Dodika i oko Vučića, ali na svu sreću njih nema previše, ali su možda opasniji zbog svoje kameleonske moći presvlačenja, kada su u pitanju i uloge i namjere!
Nema višeg zadovoljstva od ponašnja prema bratu, od onoga kada se bratski ponašate, a ne grubo i zlobno. Međusobno nam nisu potrebni džentlmeni, već braća, jer kako kaže srpska poslovica:”Pred tuđinom se hvali, a bratu se požali”.
Međutim optimizam i pesimizam (javan ili prikriven) su suprostvaljeni od pamtivjeka. Međutim, fanatična vjera u pobjedu i u najtežim trenucima, pored svih očevidnih suprotnih činjenica, je uvijek kroz istoriju donosila pozitivan, čak i prečesto neočekivan uspjeh. Pesimizam prikriven razno raznim tričarijama je uvijek lako prepoznatljiv i lako riješiv, kada za to dođe vrijeme. Međutim, lažni knezovi i lažne veličine imaju ozbiljan problem kada se istorijski koraci dešavaju u jednoj generaciji, kao što je vjerovatno da će se desiti i u ovom današnjem trenutku! Samo zato što nisu u stanju da razumiju ni trenutak, niti pravu vrijednost od vlastitog koristoljublja. Kao da nije svakom pojedincu jasno, da oni koji ne priznaju rezoluciju 1244 i Dejstonski sporazum, prizivaju nemir u region. Nas ne zanimaju procjene kako je moguć ratni sukob, kada smo svi na istom putu.
Kao jedan slobodoljubiv narod imamo izraženu potrebu da cijenimo dijela koja su ispunjena sa dobrom voljom svakog pojedinca, kao i njegovog kolektiviteta. Da li ima neko ko ne dijeli stav, ako je nekome na Balkanu nešto dozvoljeno, zašto to ne bi bilo dozvoljeno i Srbima? Mi mislimo da to misle svi Srbi, ma gdje se oni nalazili i zato smo sretni što postoje političari koji to smiju, mogu i žele da kažu bez dnevno političke kalkulacije!
Očigledno da je prošlo vrijeme kada je bilo nebitno šta Srbi misle i govore. Naravno sabornost svekolikog srpskog korpusa usmjerena u jedra srpskog broda, isti vodi u željno iščekivanu mirnu luku. Ta luka se zove rješenje ”Srpskog nacionalnog pitanja na Balkanu”.
