Prijedorski virtuoz na harmonici studira na prestižnom moskovskom univerzitetu

Drinić kaže da je harmoniku zavolio slučajno, a danas je na magistarskom studiju u Moskvi

Dvadesettrogodišnji Aleksandar Drinić je kao osmogodišnjak prvi put uzeo u ruke klavirsku harmoniku, koju je dobio kao rođendanski poklon.

Nedugo zatim shvatio je da će to biti njegova velika ljubav pa je završio osnovnu i srednju muzičku školu u Prijedoru, potom i muzičku akademiju na Univerzitetu u Istočnom Sarajevu. Ljubav prema harmonici odvela ga je na magistarske studije na rusku Muzičku akademiju Gnjesinih.

Osvajao brojne nagrade kao učenik i student

Drinić za agenciju Anadolija kaže da u početku nije ni sanjao da će rođendanski poklon u vidu male klavirske harmonike, koju je dobio kao osmogodišnjak, već tada odrediti njegov životni put.

“U mojoj porodici se niko nije bavio muzikom, a otac je lijepo pjevao i ponekad znao zasvirati na harmoniku, ali se nikad time nije ozbiljno bavio. Poželio sam da upišem osnovnu muzičku školu i tako je sve krenulo. Nakon nje sam upisao srednju, a potom završio i akademiju”, skromno priča ovaj izuzetno talentovani Prijedorčanin, koji je već u petom razredu osnovne škole učestvovao na brojnim republičkim i regionalnim takmičenjima, gdje je uglavnom osvajao prve nagrade.

Shvatio je u tom periodu da želi svirati harmoniku “dugmetaru”. Uslijedila su takmičenja, nagrade, pohvale i oduševljena publika.

Mnoga priznanja za Drinića

Tokom školovanja dobio je pohvalu za najbolji uspjeh na Muzičkoj akademiji, a zatim i nagrada “Vojin Komadina” za postignute rezultate u najbolji prosjek ocjena. Također je dobitnik nagrade Ministarstva nauke i kulture za najboljeg mladog istraživača prvog ciklusa studija. Nagrađen je i plaketom Univerziteta u Istočnom Sarajevu za izuzetan uspjeh tokom studija. Dobitnik je i Medalje zasluga za narod u Republici Srpskoj.

“Sve nagrade, priznanja i medalje su mi mnogo značile za nastavak školovanja. Dugo sam razmišljao da li trebam ići na zapad ili na istok. Prevagnula je Rusija, jer sam tamo bio na trećoj godini studija. Shvatio sam da su Rusi nama vrlo slični po mentalitetu, poštuju nas i tada je i pala odluka da pokušam upisati master studije u Moskvi, pošto je moskovski univerzitet jedan od najpoznatijih i najpriznatijih fakulteta za harmoniku. Uspio sam upisati i ušao sam u klasu profesora Jurija Aleksandroviča Sidorova i trenutno sam na drugoj godini”, s ponosom ističe Drinić, navodeći da je u životu imao i sreće, jer je sarađivao s najeminentnijim stručnjacima u oblasti muzike.

Nastupao i van Bosne i Hercegovine

Talentovani prijedorski harmonikaš je osim u Bosni i Hercegovini nastupao u Srbiji, Hrvatskoj, Austriji, Slovačkoj, Litvaniji, Letoniji te u Rusiji. Navodi da mu je najdraža osvojena nagrada do sada ona u Puli, u izuzetno jakoj konkurenciji, gdje su učestvovali studenti s prestižnih univerziteta iz Austrije, Njemačke i Francuske.

“Što se tiče festivala koje nisam osvojio želim da osvojim Svjetski kup i Svjetski trofej za harmoniku. Želio sam prošle godine, ali nažalost nisam se uspio najbolje organizovati, jer sam imao puno obaveza na fakultetu, a nisam toliko dobro tada znao ruski jezik. U međuvremenu sam se potrudio da što bolje savladam jezik, što je najvažnije bilo gdje da studirate. Volio bih da na Svjetskom kupu osvojim dobar plasman, ali tu je potrebno izdvojiti mnogo vremena za vježbanje, a ja završavam drugu godinu magistrature i planiram upisati doktorat. Na takvim takmičenjima vas ocjenjuju najbolji profesori, veoma su strogi kriterijumi, ne praštaju se ni najmanje greške. Ove godine je Svjetski kup bio u Litvaniji, ali se ipak nadam da ću uspjeti uskladiti obaveze i prijaviti se čak i ove godine za to takmičenje”, kaže Drinić i dodaje da mu je lijepo u studentskom domu gdje dijeli sobu s tri cimera iz Rusije.

Moskvu, kaže, još uvijek nije uspio svu vidjeti, jer je ogromna, ali se nada da će imati vremena da vidi svaki dio ovog veličanstvenog grada.

Želi se vratiti u rodni grad

Nakon školovanja Aleksandru je najveća želja da se vrati u rodni grad na Sani. Porodica i posebno otac su mu uvijek davali nesebičnu podršku, a on je siguran da se želi vratiti kući.

“Želim da se vratim. Ne planiram da ostajem u Rusiji. Mislim da i ovdje mogu da ostvarim ono što želim i da budem sretan i zadovoljan, a to je najbitnije u životu, biti sobom zadovoljan i onim što si postigao”, kaže Drinić.

Anadolija