U Prijedoru početkom narednog mjeseca počinju sistematski pregledi mališana za upis u osnovne škole. Iz prijedorskog Doma zdravlja saopštili su za Srpskainfo da pregledi počinju 3. marta te da će trajati do 5. aprila. Navode da će i ove godine krajem avgusta biti organizovani dopunski sistematski pregledi mališana.
– Pored kliničkog pregleda rade se i osnovni laboratorijski nalazi odnosno hemoglobin i urin, kao i stomatološki pregled – objašnjavaju iz Doma zdravlja.
Ističu da su tokom prošlih godina kao najčešći problemi mališana primjećeni karijes zuba i deformitet stopala.
Dodaju da se za pripremnu nastavu, koja se organizuje u vrtićima, pored kompletnog kliničkog pregleda obavezno rade i mikrobiološko-laboratorijska ispitivanja, odnosno bris grla i nosa te stolica na parazite .
Iz Ministarstva prosvjete i kulture RS, saopštili su da se prvog septembra u školu upisuju djeca koja do 31. avgusta pune šest godina.
-Na zahtjev roditelja, u prvi razred mogu biti upisana i djeca koja do kraja tekuće godine navršavaju šest godina, ukoliko komisija za upis djece u prvi razred procijeni da je dijete spremno za polazak u školu. U izuzetnim slučajevima, u prvi razred se mogu upisati djeca mlađa od šest godina ili se može odgoditi upis, ukoliko komisija za upis djece u prvi razred procijeni da je to u najboljem interesu djeteta – kažu iz Ministarstva.
Dodaju da je obaveza roditelja da se u drugoj polovini marta i počekom aprila jave osnovnim školama kojima pripadaju prema definisanim upisnim područjima radi evidencije i određivanja termina testiranja, odnosno sprovođenja procedure upisa.
Foto: Bojana Majstorović/RAS Srbija
Navode da će i ove godine od prvog marta početi pripremni program pred polazak u školu. Objašnjavaju da ovaj program, koji traje tri mjeseca, nije obavezan.
– Ministarstvo prosvjete i kulture provodi ovaj program od 2011. godine. Namijenjen je djeci koja nisu bila obuhvaćena nekim oblikom institucionalnog predškolskog vaspitanja i obrazovanja – kažu iz Ministarstva.
Dodaju da ovaj program podstiče kvalitetan razvoj djeteta, olakšava početak obaveznog školovanja i pruža roditeljima podršku u njihovoj roditeljskoj ulozi.
Do sada je kroz ovaj program prošlo više od 28 hiljada djece u Srpskoj te se unazad par godina povećava broj djece koja pohađaju ovaj program.
Psiholog u Osnovnoj školi “Petar Kočić” iz Prijedora, Đurđica Jakšić za Srpskainfo kaže da se tokom testiranja djece za upis u školu, ponekad primjećuje njihova nedovoljna socijalno-emocionalna razvijenost.
Foto: Bojana Majstorović/RAS Srbija
-Ima djece koja su uplašena, nepripremljena, pokazuju strah od nepoznatog prostora i nepoznate osobe, u momentu blokiraju u komunikaciji, ne razumiju o čemu pričate – kaže ona. Savjetuje roditelje da unaprijed objasne djeci šta se dešava na ovom razgovoru i opuste ih.
Učiteljice Osnovne škole “Petar Kočić” sa kojima smo razgovarali kažu da se svake godine raduju prvačićima. Učiteljica Tatjana Dragonjić roditeljima poručuje da njihova djeca ne moraju znati slova i brojeve kako bi krenula u školu.
-Mi ćemo ih sve naučiti. Ono što djeci nedostaje kada dođu u školu je pažnja. Zato se roditelji žale da oni moraju da uče sa djecom kod kuće. Ja ne forsiram roditelje da uče sa djecom jer djecu treba navikavati da budu samostalna. Roditelj treba samo da prekontroliše zadatke i provjeri šta radi dijete u školi. Nije potrebno da roditelj pročita lektiru umjesto djeteta i onda mu prepriča, a čuli smo da se i to dešava, to nije dobro – kaže Dragonjić.
Dodaje da roditelji naviknu dijete da sjede uz njega dok radi zadaću.
Učiteljica Jelena Lukić, ističe da pretjerana upotreba telefona, tableta i računara kod kuće, umanjuje pažnju djece koja im je potrebna za nastavu.
-Pored toga, djeca su opterećena aktivnostima poslije nastave, raznim kursevima jezika, sportovima, muzičkom školom pa su po čitav dan na nekim aktivnostima, ali to je pretjerano, jer je djetetu pored škole dovoljna još samo jedna aktivnost- ističe Lukićeva.
Učiteljice poručuju roditeljima da nisu od koristi vajber grupe u kojima razmjenjuju podatke o školskoj zadaći. Kažu da je potrebno da djeca sama razmišljaju za sebe i nauče da pamte svoje zadatke. Dodaju i da bi roditelji trebalo da manje voze djecu do školskih vrata i vraćaju ih kući automobilima.
Kažu da se zbog automobila gubi značaj školske šetnje koja je korisna jer se djeca tokom hodanja do škole i kuće, druže i razmjenjuju iskustva.
