Šaban, Tito i banane

Ima trenutaka kada čovjek shvati da je cijeli život proveo u zabludi, neumitno potvrđujući frazu da izuzeci čine pravila.

Narodna  mudrost da svi „… opet ludi umiremo“ koliko god učili i nadograđivali se kao takva prihvata se „zdravo za gotovo“, a blagoslovenim se mogu smatrati oni kojima se prije nego što zauvijek sklope oči ono treće oko bar na sekundu „otvori“.

Da bi se došlo do tog trenutka, koliko oslobađajućeg, toliko i razarajućeg, mora se poklopiti niz slučajnosti – u krajnjem slučaju, od rođenja jedne do smrti druge osobe.

Sve je, moglo bi se reći, počelo sedamdesetih godina, nekako baš u vrijeme kada je Šaban Šaulić izdao prvu ploču, najavivši neslućenu karijeru.

Prošao je prvi talas odlazaka Jugoslovena na rad u Njemačku, koji će se, eto, u drastičnijem obliku ponoviti ovih godina, smirile su se tenzije oko studentskog protesta, pola zemlje je gledalo „Ljubav na seoski način“, u kina se išlo zbog „Bitke na Neretvi“, sablažnjavalo se nad „Misterijama organizma“, a jedan dječak je zamolio majku da na pijaci kupi banane.

– Ne možemo. Nemamo para – surovo iskreno je rekla ona, znajući da to zlatno doba još nije okrznulo porodicu čija je „glava“ prolivala znoj nad aparatom za varenje.

– A hoćemo li ih kupiti kad budemo imali para – bilo je jedino pitanje na koji je dobio potvrdni odgovor.

Vjerovala je majka da će to vrijeme doći, kad-tad.

Vjerovao je i dječak majci, čak i suzama koje je prolila kada je jednog toplog maja, u stanu u koji se lagano useljavala pomrčina, čula na radiju da je umro „najveći sin naših naroda“ Josip Broz Tito.

I u tom ubjeđenju je živio sve do juče.

Pokazalo se da su suze prolazne i da im ne treba vjerovati, jer su proizvod ljudske slabosti, a da su banane vječne. Sve loše što je uslijedilo, rat i kasniji život u banana državama, samo nas je održavao u maglovitoj zabludi da smo bolje živjeli u Titovo vrijeme.

Tek juče dječak je shvatio da „Lijepi dani mog djetinjstva“ nije pjesma samo o nekome ko je „bio pijanac“, „sanjao ženu i dječaka“, s namjerom došao u veliki grad, plašio se da će „uvenuti narcis bijeli“, plakao nad sudbinom „dva galeba bijela“, pitao se „zašto se ljubav za ljubav ne vraća“, molio dragu da „dođe da ostare zajedno“…

Bila je to pjesma koja je obilježila mladost gotovo svih generacija poslije onog drugog velikog rata, kljukanih bajkom o skuvanoj suvoj svinjskoj glavi, a pokazaće se – i mnogih koji su odrastali na bananama u „slobodnim“ banana državama.

Samo zato što smo bili mladi vjerovali smo da živimo najbolji mogući život. Jednostavan, nepatvoren, neiskvaren…

Tek smrću kralja narodne muzike, kojeg nazivaju i srpskim Mocartom, mada bi prirodnije bilo srpskim Pavarotijem, uklonjena je mrena nad danima našeg djetinjstva.

Morali smo da platimo tu visoku cijenu da shvatimo da smo živjeli u Šabanovo, a ne u Titovo vrijeme.

Srpskainfo

Preporuka

Pretposljednji čin
views 95
Ni u trenutku okončanja rata BiH nije bila podijeljena kao sada. U jesen 1995. osjećalo se olakšanje, sreća, kraj nečeg zlog. Ali, euforija je bila...
Od impulsa do struje
views 253
“I premijer RS Aleksandar Džombić je upoznat s tim da je sudski postupak protiv mene bio politički motivisan.” Bio je ovo komentar tadašnjeg minist...
Imam preča posla
views 36
„Porodica se danas optužuje za brojne nedostatke i probleme, a istovremeno se ne zna ni koje vrijednosti treba da zagovara i da prenosi djeci“. U ovoj...
Pravi krivci
views 176
Situacija je, dakle, sledeća – neki beli suprematist, neonaci, ultra šta već (dopišite ovde) je na Novom Zelandu u mestu Christchurch upao u džamiju u...
Sarajevska iluzija da NATO postoji da bi branio mu...
views 31
Šta će Bošnjacima NATO ako SAD garantuju suverenitet i teritorijalni integritet BiH, pita profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci Aleksanda...
Gastarbajterska čaša žuči
views 318
Odlasci na posao i povratak kući automobilom od noćne more, ispunjene nervozom zbog ogromnih gužvi, pretvorili su se posljednjih mjeseci u ugodnu krat...