U vremenu kada se o dobru govori kao o davno prošlom vremenu, kada je huliganstvo postalo svakodnevica, gest dobročinstva iz Ljubinja o obnovi spomen-obilježja treba da postane vijest dana.
A priča, može se reći, počinje 1941. godine, tačnije u noći između 13. i 14. juna kada su ustaše u jamu Pandurica, u blizini Ljubinja, bacile 36 uglednih Srba domaćina, a među njima i dvojicu Hrvata i jednog muslimana. Zajedničku smrt sa komšijama Srbima našli su i učitelj Nikola Perušina iz Ravnog i Nikola Zoković, sreski načelnik iz Stoca, te musliman Hakija Đarić, solunski dobrovoljac. Njih trojica su predstavljala glas razuma u smutnom vremenu, piše Glas Srpske.
Nastavak priče desio se nedavno, kada su lopovi sa kapele koja je izgrađena na mjestu stradanja Srba ukrali bakarni limeni krov i oštetili kapelu.
Ipak, našli su se ljudi koji su pomogli da sve to bude popravljeno. Jedan od njih je Zoran Perušina, Hrvat, unuk pokojnog Nikole, koji je skončao u jami.
– Pošto je neki nečovjek, a nečovjek je svako ko ne poštuje svetinju Pandurice i bilo kog drugog mjesta stradanja bilo kog naroda, oštetio kapelu na Pandurici, Zoran Perušina je darovao novac za popravku, a Ljubinjac Simo Brborić je popravio kapelu. Drago mi je da su dobrota i čovjekoljublje još jednom pobijedili – kaže za “Glas Srpske” ljubinjski paroh Saša Kojović.
Kojović dodaje da se pored kapele stalno dešavaju incidenti od bacanja smeća, vršenja nužde, pa do drugih neprimjerenih stvari, tako da krađa lima i oštećenje kapele, nažalost, nisu usamljen slučaj, piše Glas Srpske.
U Pandurici je skončao i pop Božidar Šarenac, sin starog prote Šarenca, koji je 1918. crnogorske komite u oltaru ljubinjske crkve zakleo da ne čine zla muslimanima u gradiću pod Radovinjom.
U Panduricu je bačen i Slavko Ratković, narodni poslanik Skupštine Kraljevine Jugoslavije, a u jami je pronađeno i nalivpero šumarskog inženjera Borivoja Obradovića.
– To pero bilo je luča koja je obasjavala bezdanski mrak sve do ljeta 1990. kada su kosti mučenika poslije gotovo 50 godina izvađene i dostojno sahranjene kraj crkve Rođenja Presvete Bogorodice u Ljubinju. Nalivpero inženjera Obradovića ispričalo je simbolički najzanimljiviju priču o tragediji skončalih u jami Pandurici. Sa perom u jamu bila je spuštena i naša misao, naša istina i naša sloboda. Neka je vječni pokoj mučenicima, a pero inženjera Obradovića nek živi kao simbol našeg trajanja – kaže publicista iz Ljubinja Rade Likić.
Pa ipak, dobro je pobijedilo zlo, o čemu govori i pero inženjera Obradovića koje je obasjavalo iz jame i gest Hrvata Zorana Perušine, koji je obnovio limeni krov spomen-kapele na Pandurici.
