Osim dobro poznatog zaštitnog učinka na mišiće i kosti danas se govori o svestranim učincima vitamina D, a prepoznati su njegovi povoljni učinci na imunosni, nervni, endokrini i kardiovaskularni sistem
Kod više od jedne milijarde ljudi u svijetu bilježe se niski nivoi vitamina D
Foto: Ilustracija
Vitamin D smatra se najstarijim hormonom na Zemlji i nesumnjivo je ta drevna molekula usko vezana uz blagostanje svakog oblika života – od fitoplanktona do ljudske vrste.
Iako je fiziološka uloga vitamina D pretežno vezana uz zdravlje koštanog sistema, biološka svojstva tog relativno jednostavnog spoja sežu puno dalje od održanje homeostaze kalcija i fosfora.
Istodobno s industrijalizacijom i urbanizacijom, izlaganje ljudi sunčevom zračenju postaje sve rjeđe, što uz nizak prehrambeni unos rezultira učestalo niskim serumskim vrijednostima vitamina D u populaciji.
Kod više od jedne milijarde ljudi u svijetu bilježe se niski nivoi vitamina D pa se s pravom govori o „epidemiji“ hipovitaminoze D i razmatraju se ozbiljne posljedice tog stanja na javno zdravstvo.
Studije pokazuju da je čak 40 – 50 procenata stanovništva u našem području u nedostatku vitamina D, a najniže vrijednosti bilježe se tokom zimskih mjeseci.
Tačnije, u području sjeverne hemisfere koncentracije 25-OH D veće su u ljetnim mjesecima (april-septembar), a niže u zimskim (oktobar-mart). To je i rezultat jedne studije obavljene u Hrvatskoj na skupini žena u postmenopauzi.
Zato se u ovom periodu preporučuje uzimanje dodataka vitamina D jer su i njegovi dobri izvori u hrani vrlo ograničeni. U ljudi je glavni izvor vitamina D njegova sinteza u koži pod utjecajem izlaganja sunčevu svjetlu.
Najbogatiji prirodni izvor vitamina D3 u hrani jesu ulja iz jetre bakalara i drugih masnih riba. Nadalje, hrana bogata vitaminom D obuhvaća ribu (tuna, srdele, skuša, bakalar, haringa, losos), plodove mora, gljive shiitake, goveđu jetru i žumanjak jajeta.
Međutim, ukupni unos vitamina D hranom u prosjeku je vrlo malen, iznosi svega 20 procenata od ukupnih dnevnih potreba. Stoga su edukacija stanovništva, nadomjesna primjena vitamina D i praćenje koncentracije vitamina D u krvi različitih ugroženih populacijskih skupina posebno važni za zdravlje ljudi.
Osim dobro poznatog zaštitnog učinka na mišiće i kosti danas se govori o svestranim učincima vitamina D, a prepoznati su njegovi povoljni učinci na imunosni, nervni, endokrini i kardiovaskularni sistem.
Vitamin D razmatra se kao prevencija i potporna terapija brojnih bolesti, a pravovremeno prepoznavanje nedostatka tog vitamina te pravilna nadomjesna primjena esencijalni su za uspješnost terapije.
Rizične skupine
Rizične skupine za pojavu hipovitaminoze D uključuju osobe s nedovoljnim izlaganjem suncu (osobito dojenčad) i osobe koje žive na prostorima veće geografske širine (iznad 40° geografske širine) te u gradovima s većom koncentracijom smoga.
Neizlaganje suncu iz objektivnih ili subjektivnih razloga najčešći je razlog nedostatka vitamina D. Upotreba sredstava za zaštitu od sunca sa zaštitnim faktorom 30 smanjuje sintezu vitamina D za više od 95 procenata.
Nadalje, osobe tamne puti moraju se izložiti suncu 3-5 dulje da bi proizvele istu količinu vitamina D kao i svjetlopute osobe. No, treba slušati sve savjete dermatologa o zaštiti od sunčevog zračenja. Naime, sinteza vitamina D ovisi i o uglu sunca i dobu dana i godine.
Kada je sunce slabije kao u zimskim mjesecima ili u ranim jutarnjim ili popodnevnim satima, potrebno je izlagati ruke i lice i više od 2 sata da bi se sintetizirala doza od 1000 IJ vitamina D. S druge strane, to je dovoljno vremena da se razviju i opekline od sunca, pa je obavezno nanošenje zaštitnih sredstava.
U vrijeme najjačeg sunčevog zračenja dovoljno je 10-13 minuta sunčanja lica i ruku za sintezu 1000 IJ vitamina D, a opekline se mogu razviti za 18-20 minuta. Sinteza je još učinkovitija kada izložimo cijelo tijelo.
Preporučene doze
Trenutne američke preporuke (Institute of Medicine) za zdravu populaciju savjetuju unos od 400 IJ vitamina D dnevno kod djece do godinu dana, 600 IJ vitamina D dnevno za osobe dobi 1-70 godina te 800 IJ vitamina D dnevno za starije od 70 godina.
Te preporuke su višestruko veće od trenutnih europskih preporuka koje iznose 400 IJ za dojenčad i 200 IJ za ostalu populaciju. Stoga i Europa razmatra povećanje preporuka za unos vitamina D, a taj se unos može zadovoljiti jedino putem pripravaka odnosno dodataka prehrani, budući da je sadržaj ovoga vitamina u hrani vrlo skroman.
S druge strane, kod osoba koje su u riziku za pojavu nedostatka vitamina D preporučuju se značajno više preventivne doze koje se kreću od 1.500 – 2.000 IJ vitamina D.
Sve te spoznaje upućuju kako je doista korisno preventivno uzimati veće doze vitamina D (1.000 – 2.000 IJ), budući da živimo na području koje je tokom jesenskih i zimskih mjeseci često bez dovoljno sunčevog zračenja.
Kome je najpotrebniji
Osnovno i najbolje istraženo područje primjene vitamina D je prevencija i potporna terapija osteoporoze. Smjernice krovnih udruženja koja se bave ovom tematikom najčešće propisuju dnevni unos 800 – 1.200 mg kalcija (iz hrane i dodataka prehrani) te 800-2.000 IJ vitamina D za žene u postmenopauzi s osteoporozom.
Posebnu važnost vitamin D ima i u osoba starije dobi s osteoporozom te u osteopeničnih osoba starije dobi sklonih padovima.
Mnoga epidemiološka istraživanja pokazala su korelaciju između nedostatka vitamina D i povećane incidencije dijabetesa tipa 1. Nedostatak vitamina D također je povezan i s češćom pojavom dijabetesa tipa 2.
Vitamin D djeluje na mnoge komponente kardiovaskularnog sistema, uključujući regulaciju arterijskog pritiska i način na koji bubrezi utječu na kontrolu pritiska. Antihipertenzivni učinci vitamina D posebno su izraženi u osoba kojima nedostaje vitamin D, a imaju povišen pritisak.
U bolesnika kod kojih se javlja malapsorpcija, potrebe za vitaminom D i kalcijem, kao i brojnim drugim nutrijentima su povišene. Niske koncentracije vitamina D u krvi bilježe se kod različitih bolesti koje zahvaćaju tanko crijevo, žuč i gušteraču, poput Crohnove bolesti, neliječene celijakije i sindroma kratkog crijeva.
Djelovanje na karcinom
Nedostatak vitamina D može se javiti i u situacijama narušene probavne funkcije, kao i kod pacijenata koji su podvrgnuti djelomičnom ili potpunom uklanjanju želuca i barijatrijskoj hirurgiji.
Neke analize ukazuju na mogućnost postojanja veze između viših koncentracija vitamina D u krvi i blagog smanjenja incidencije karcinoma kolorektuma, a zabilježeno je kako se za svaki porast od 12,5 nmol/L u plazmi, rizik snižava za 6 procenata.
Nadalje, primjena vitamina D posebno je važna za pacijentice u menopauzi s ranim hormonski ovisnim rakom dojke koje primaju adjuvantnu hormonsku terapiju s aromataznim inhibitorima zbog visokog rizika nastanka osteoporoze.
Značajna je uloga ovog vitamina i kada je riječ o autoimunosnim bolestima: upalnim bolestima crijeva, multiploj sklerozi, reumatoidnom artritisu, sistemskiom eritemskom lupusu i diabetes mellitusu tip 1.
Popis indikacija i područja primjene vitamina D puno je dulji od onoga što se ranije smatralo, a nova istraživanja i spoznaje pojavljuju se gotovo svakoga dana.
Zapamti!
– Upotreba sredstava za zaštitu od sunca sa zaštitnim faktorom 30 smanjuje sintezu vitamina D za više od 95 procenata.
– Osobe tamne puti moraju se izložiti suncu 3-5 dulje da bi proizvele istu količinu vitamina D kao i svjetlopute osobe.
– U vrijeme najjačeg sunčevog zračenja dovoljno je 10-13 minuta sunčanja lica i ruku. Sinteza je još učinkovitija kada izložimo cijelo tijelo.
