RADNICI GLADUJU, MOĆNICI CARUJU Kako je BiH postala socijalno BURE BARUTA

Četvrtina stanovništva se zlopati u siromaštvu, sa manje od 250 KM mjesečno po članu, 24 odsto radnika ne može zaraditi za pristojan život, a istovremeno BiH ima više od 500 multimilionera.

Ovo su samo neke od zapanjujućih brojki, zasnovnih na istraživanjima i statistikama, na koje upozoravaju analitičari, povodom Međunarodnog dana socijalne pravde.

– BiH je pravo socijalno bure baruta, zbog siromaštva i dramatičnih socijalnih razlika – poručuje analitičar Žarko Papić, direktor Inicijative za bolju i humaniju inkluziju.

Socijalna pravda bi trebalo da se zasniva se na principima poštenja, jednakosti, poštivanja različitosti, te izgradnji takvog društva u kojem svi imaju šansu za dostojanstven život i razvoj, ali toga u BiH nema.

Papić tvrdi da je ključ problema u centralama vodećih političkih partija, gdje stanuje stvarna moć. Čak ni u onim dijelovima BiH gdje vladaju stranke koje sebe nazivaju socijaldemokratskim, ustvari nema istinske ljevice.

– Ljevica mora da politički artikuliše nezadovoljstvo radnika i siromašnih. Partije socijaldemokratske orjentacije u BiH nisu istinska ljevica – kaže Papić.

Zemlja nepravde

Da je RS, kao i cijela BiH, zemlja socijalne nepravde, pokazala je i nedavna afera “Pelene”, kada se ispostavilo da bolesna djeca i odrasli s invaliditetom, korisnici pelena, na recept mogu dobiti samo pelene najlošijeg kvaliteta, koje su skoro neupotrebljive.

Ovaj slučaj, ali i porast broja siromašnih i obespravljenih, pokazuju da je BiH hitra samo kad treba ratifikovati međunarodne i evropske konvencije, koje socijalna prava tretiraju kao sastavni dio ljudskih prava.

– Po tom konvencijama svako ima pravo na standard života koji obezbjeđuje zdravlje i blagostanje pojedinca i njegove porodice. Takođe, mnogim zakonskim aktima u BiH se „na papiru“ propisuju različita socijalna prava, ali u stvarnom životu situacija je sasvim drugačija – kaže Dejan Lučka, direktor Banjalučkog centra za ljudska prava.

Foto: N1

Dejan Lučka

Na ivici egzistencije

Tako, dodaje, i pored zakonske zaštite, dobar dio našeg stanovništva živi u ekstremnom siromaštvu i suočava se sa socijalnim isključenjem, egzistencijalnom nesigurnošću i velikom nejednakošću.

– Dok političari, radi svoje popularnosti, forsiraju priču o nacionalnim pitanjima, životi hiljada obićnih ljudi propadaju. Politički prvaci su nas, zahvaljući lošem upravljanju i korupciji, pomoću nelegalnih poslova i teške krađe od države i naroda, doveli na ivicu egzistencije – kaže Lučka.

Upozorava da se postepeno, i u praksi i „na papiru“, ukidaju pojedina prava za djecu, starije osobe i ugrožene grupe i najavljuje da će takvih restrikcija biti i ubuduće.

Ekonomista Damir Miljević dodaje da je bespredmetno govoriti o socijalnoj pravdi u zemlji u kojoj je stopa nezaposlenosti veća od 18 odsto, a sa pola miliona, broj nezaposlenih je spao na “samo” 438.000, isključivo zahvaljujući tome što ljudi masovno bježe iz BiH.

– Da živimo u društvu koje ima bar minimum socijalne pravde ne bi ljudi bježali. Ljudi bježe zato što su obespravljeni i nemaju minimalne uslove za koliko-toliko normalan život – kaže Miljević.

Lučka: Sve za djecu bez poreza

– Najljepše i najprimjerenije bi bilo kada bi se svake godine Međunarodni dan socijalne pravde, umjesto konferencijama i političkim izjavama, koje nikog ni na šta ne obavezuju, obilježio tako što bi se uradile konkretne stvari. Predlažem, recimo, da vlasti u BiH i RS, povodom ovog datuma, ukinu sve poreze i dadžbine na odjeću i opremu za djecu. Drugi prijedlog je da omoguće mladim ljudima zapošljavanje bez nepotizma, a treći da usvoje inicijativa iz Banjaluke i svim osnovcima obezbijede besplatne udžbenike – kaže Dejan Lučka.

Srpskainfo