Na suđenju za ubistvo osam zarobljenih rezervista ЈNA u aprilu 1992.godine u sarajevskom Velikom parku, pod mjerama zaštite svjedočio je bivši pripadnik muslimanske tajne službe AID. Potvrdio je priznanje Nedžada Herende, bivšeg pripadnika Grupe za likvidaciju “ŠEVE”, o saučesništvu u ubistvu rezervista.
Kao saučesnici, optuženi su Nermin Uzunović i Mladen Čovčić, bivši pripadnici rezervnog sastava Specijalne policije MUP-a tzv. Republike BiH.
Tadašnjeg komandanta Dragana Vikića i pomoćnika ministra unutrašnjih poslova Јusufa Pušinu, optužnica tereti za nesprečavanje krivičnog djela i nekažnjavanje počinilaca. Prema posljednjim informacijama, Herenda se skriva u Holandiji.
U AID-ovom “rasadniku” ponikao – zaštićeni svjedok “L” zajedno sa Edinom Garaplijom još 1996. godine od tadašnjeg direktora tajne službe Kemala Ademovića dobio je zadatak da sasluša vodeću “”Ševu” – Nedžada Herendu. I priznao im je tada Herenda da je u Velikom parku ispred Doma u kojem je bila komanda Specijalne policije postrojio zarobljene “”četnike” i likvidirao ih!
– Događaj u Velikom parku je spomenuo Herenda, rekao je da je u tome učestvovao, da je on pucao. Rekao je da nije bio sam – naveo je svjedok “L”.
Rekao je svjedok i da imena drugih ubica ne smije da spominje, jer kaže, više nije siguran šta je sjećanje na Herendino priznanje, a šta medijski natpisi. No, 2001. godine, pa potom i 2015.godine, tokom saslušanja, nije bio “amnezičan”. Sjećao se tada, da mu je Herenda spominjao saučesnike.
Imao je Herenda i službenu legitimaciju tadašnjeg SDB-a. Prljave poslove radio po sarajevskom političkom diktatu. Ovaj u Velikom parku, kaže svjedok, prema vlastitom nahođenju! Јer, eto bio je revoltiran!
Herendino priznanje, vlastoručno pisano i audio-video snimljeno, o egzekuciji ne samo osam rezervista, već i još dva ili četiri zarobljena srpska civila, davne 1996. godine predato je tadašnjem direktoru AID-a, a aktuelnom “rehabilitovanom” sarajevskom političaru, Kemalu Ademoviću.
No umjesto adekvatne kazne vodećem “državnom” ubici, koji je tada priznao i da je ubijao “u ime i za račun tadašnje države” Herenda je “odšetao” iz BiH, a priznanje iz AIDovih arhiva volšebno “nestalo”!
Na pitanje tužioca Vesne Ilić gdje bi se mogla pronaći dokumentacija, zaštićeni svjedok “L” rekao je – Zaista ne znam. Јa sam probao dobiti uvjerenje da sam bio pripadnik AID-a, ali sam dobio samo da sam iz nekih razloga otpušten iz AID-a . Nikakvog datuma, ništa nema.
Iz sarajevskog, policijsko – AID-ovog arhiva ne samo da su bez traga nestala Herendina “priznanja”, već i sva druga dokumentacija i dokazi koji su datirani na 22. april 1992.-e godine, dan kada su zarobljenici likvidirani. Samo za taj dan, primjera radi, “očišćena” je inače, uredna evidencija boravka u objektu Doma u kojem je bila smještena sarajevska specijala i njen komandant Dragan Vikić.
Na suđenju Vikiću i Јusufu Pušini, te prema optužnici – saučesnicima u likvidaciji Nerminu Uzunoviću i Mladenu Čovčiću ili izvornog imena – Senaidu Čavčiću, na klupi za svjedoke, smjenjuje se ratna i poratna policijsko-bezbjednosna elita.
U svjedočenjima – često kontradiktorna, povremeno amnezična, za bezbjednjake neuobičajeno “neinformisana”! Svjesno ili nesvjesno u cilju zaštite optuženih! Suđenje se nastavlja 7. marta!
