Spisak njegovih prijatelja je podugačak. Iznenadi nas svako malo Nebojša Vukanović novim poznanstvom. I drugarstvom. Nije bitno što se radi uglavnom o presuđenim kriminalcima, delikventima i razbojnicima. Nek se čovjek druži…
Treba li se uopšte i pozivati na staru narodnu poslovicu „s kim si takav si?“
A Vukanović je nastavio utabanim stazama. Samo je ovih dana Suvaru i ostalu kompaniju zamijenio novim kriminalcima – takođe banjalučkim.
banjalučkim.
Ponovo je u odabranom društvu. I u miljeu kojem pripada. Ispija narodni poslanik po kafićima glavnog grada Srpske kafe sa novim pajtosom – Milenkom Milojevićem – zvanim Lene.
Treba li reći da je Lene presuđeni kriminalac optužen za čak 54 krivična djela uključujući falsifikovanje, iznudu, utaju….
Postavlja se pitanje o čemu trebinjski „Robin Hud“ razgovara sa delikventom i ekspertom za prevare, toliko dugo i tako često?I zašto silno želi da postane ministar policije?
Kako bi nedužne strpao iza rešetaka a kriminalce pustio vani?
Kako bi stvorio infrastrukturu za naredne izbore?
Jer ko normalan i pošten može više da radi za Vukanovića – ma iz koje partije dolazio i ma koga predstavljao?
Osim kriminalaca niko! Zato i ne čudi što je okupio novu ekipu.
Od čovjeka koji je zloupotijebio mikrofon i tabao sebi teren za političku karijeru, skupljao bodove manipulišući ljudima, zloupotrebljavajući ličnu muku i nedaće, Vukanović je stigao do političara – nezavisnog kandidata, navodno poštenog čovjeka, „čista obraza i ruku“. Makar je tako trebalo da bude predstavljen širokim narodnim masama, a da se ne lažemo u stvaranju lažnog identiteta i imidža svesrdno su mu pomogle sve tadašnje kolege pripadnici sedme sile.
Vukanovićev put obmane i laži nastavljen je prelaskom nezavisnog u zavisne – priključivanjem SDS – u čije je rukovodstvo i članove ne malo puta kritikovao i prozivao. Prvo javno slikanje s njima i prelazak pod skute Mladena Bosića i mjesečna zarada od nekoliko hiljada KM u Sarajevu trebalo je da opomene da se nešto ne uklapa u sliku „Robin Huda“, viteza koji je, kako je sam ponovio hiljadu puta, golim prsima išao protiv stranačke mašinerije.
Ipak, stranačka zastava je Vukanoviću preuska i premala da bi pod nju stao, bila SDS – ova, PDP – ova, ili neka treća. Nebitno je. On je solo igrač – slava meni a partijska infrastruktura, mladi nezadovljni ljudi, prijatelji, kolege samo su sredstvo da se stigne do cilja. I naravno kolateralna šteta.
Ali ovde se postavlja jedno pitanje? Zašto neustrašivi Vukan koji godinama proziva, lažno optužuje poziva na linč, morališe, galami nikada nije pomenuo niti jednog kriminalca? Zašto se u svojim tekstovima nije osvrnuo na mafiju, ljude koji su bezbjednosno interesntni i opasni?
Zato što sarađuje s njima.
I to je već jasno kao dan.
Trebalo je da bude i onda kada je presuđenom kriminalcu i bjeguncu Goranu Suvari odnio torbu tešku 50.000 evra. Porijeklo novca naravno nije poznato.
Onda kada je tražio da ga počasti sa hiljadarkom.
I onda kada to nije demantovao. Ne zato što je uslikan i otkriven nego zato što je u glavi stvorio nakaradne dvostruke aršine. Zato što njegov navodni cilj opravdava sredstva, a to uključuje i krađu, prevaru, iznudu….
I zato što je njegova deviza da se kriminal kriminalom raskrinkava!
Sada kao parlamentarac u NSRS, dok drži govore i morališe, vodi medijski rat sa kolegama iz svog kluba, pokušava da satanizuje i na svaki način omalovaži kolege iz klupa, glumi pravičnog i poštenog čovjeka, taj isti Vukan sarađuje sa kriminalcima i presuđenim delikventima.
Kakva je uloga SDS – a i PDP – a u njegovom „političkom usponu“?
Ima li Vukanović zaista podrku SDS – a? Partije čije je prvake u Hercegovini počistio na prethodnim izborima kako bi se dokopao poslaničkog mandata? SDS – a kojeg se danas stidi i ne pominje ga niti u jednom svom obraćanju?
Hoće li za njega glasati mladi članovi čiju je infrastrukturu iskoristio, a njih optužio za kupovinu diploma i samim tim diskreditovao i eliminisao? Hoće li lider stranke u Trebinju (Borivoje Ninković – ako iko više zna kako se zove) koji je zarad njega postao nebitan i nevidljiv jer šef bez harizme i autoriteta (treba li reći Vukota Govedarica) jasno rekao čije se ime se mora zaokružiti.
Dva vuka, i nisu ništa drugo nego vukovi – samotnjaci.
E sad kada je došao glave SDS – u zajedno sa predsjendikom Vukotom, prešaltao se na PDP. 15 – ak dana kampanje pitali smo se ko je opozicioni kandidat za izbore – Vukan ili Borjan.
Oni naivni povjerovali su da je Vukanovo promovisanje u službi Borjanovog cilja. Oni malo iskusniji povuki su ručnu na vrijeme. Borjan je ispao kolateralna šteta. Ali ko njega šiša. Zezao se Nebojša Vukanović i sa mnogo ozbiljnijim facama.
Dobio je Borjan Vukanovića u svom izbornom štabu, ali izgubio je Vučurevića koji je, da se ne lažemo, ostao jedini čovjek od autoriteta u trebinjskom PDP – u, ma koliko to tragično zvučalo.
E kada je Vukanović odradio ličnu kampanju, snimajući se i fotografišući po svim mjesnim odborima i promocijama Partije demokratskog progresa, priređujući večere i doručke u svojoj kući za lidere partija i malobrojne pristalice, pozirajući za nalovnice svih medija odlučio je da se obrčuna i sa posljednjim bastionom krhkre opozicije.
U izbornoj noći , baš on, stao je pred kamere i dao izjavu. On je očekivao, on je mislio , on se nadao…on, on, on… ima li mu kraja? Drznuo se i da umjesto doktora Borjana izjavi da je zadovoljan sa osvojenih 35 odsto glasova. I dodao da je planirao 40. Ko je Nebojša Vukanović da planira i šta je Borjan bio u ovom slučaju? Probni balon?
Ponižavajuće!
Već sljedeći dan, prvi nakon glasanja, osuo je Vukan paljbu i objavio otvoreni rat Slavku Vučureviću, istom onom sa kojim se prije dvije nedjelje grlio i smijao.
I tako je započeo konačni obračun. Eliminisati lidera PDP – a i otvoriti sebi put za predstojeće izbore 2020. godine.
Ne smijemo zaboraviti da je Vukan nekada davno kao dječak odsanjao da će biti gradonačelnik Trebinja, a on očito je, san i javu ne razlikuje.
I ako u tome treba da mu posluže kriminalne strukture, presuđivani delikventi, falsifikatori, prevaranti, nema problema, jer kao što smo već gore naveli „Cilj opravdava sredstvo, a njegov je cilj fotelja prvog čovjeka Trebinja“!
