Sarajevu se priviđa da “velikosrpski projekat” podržavaju i Francuska, Britanija i Njemačka

Zapita li se iko može li jedan dan da prođe u sarajevskoj čaršiji, a da tema po kafanama, kancelarijama, aščinicama, klupama u parku, taksi vozilima i različitim divanima ne budu Dodik, Vučić, “eR-eS”, Srbi, Srbija, Čović, HDZ, SNSD, itd, pored naravno neizostavnih opanjkavanja vlastitih lidera i partija za koje su glasali prije samo nekoliko mjeseci, navodi Aleksandar Vranješ, profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci u komentaru za portal “Sve o Srpskoj”.

Tekst prenosimo u cjelosti:

S druge strane, osim u slučaju kad Bakir sam privuče pažnju svojim apelacijama i sličnim idejama, teško se po banjalučkim kafanama može čuti da neko troši riječi na Bakira, SDA, Komšića, Nikšića, Fahru, SBB, SDP. Banjalučke kafane su rezervisane isključivo za opanjkavanje vlastitih lidera i partija, za koje su takođe glasali prije samo nekoliko mjeseci.

S treće strane, još manja je vjerovatnoća da se slične diskusije mogu čuti u beogradskim lokalima. Osim onih hronično zaraženih jugoslovenštinom, kojima obilazak Baščaršije uz nezaobilazne ćevape dođe kao neki turistički trofej uz kombinovani osjećaj nostalgije i uzbuđenosti nakon povratka iz neke egzotične zemlje. Јoš uz to ako su se susreli sa lokalnim stanovništvom koje im je pristupilo po principu “ko nas zavadi”, pričali im viceve i pljuvali sve političare iz obe države, zadovoljni beogradski jugonostalgičari prepričavali bi utiske prijateljima u nekoj lokalnoj kafani, svejedno kao da su obilazili Јužni Sudan.

Ali o Bakiru, Komšiću, SDA, SDP, DF, Fahri i njihovim stavovima, ne bi bilo ni riječi. Čak i Srbi izbjegli iz Sarajeva rijetko pričaju o svom rodnom gradu po beogradskim kafanama. Njihov fokus jeste usmjeren na drugu stranu Drine, ali isključivo prema Republici Srpskoj.

Ovaj opširni uvod ima funkciju da dočara koliko je sarajevska čaršija u suštini opterećena srpskom politikom i njenim liderima. Iz toga proizlaze čaršijske priče, strahovi o Dodikovom separatizmu, Velikoj Srbiji, navodnoj srpskoj paravojsci koja se naoružava pred očima cijelog svijeta, o referendumu u “eR-eSu”, nesposobnosti vlastitih političara da se tome odupru, dvoličnosti međunarodne zajednice koja nekako iz prikrajka odobrava svu tu anti-bosansku i anti-bošnjačku politiku koju neki centri moći na liniji Moskva-Beograd-Banjaluka vješto kreiraju.

Sve to može da se podvede pod neku kolektivnu vrstu paranoje, ali začinjene cinizmom i smislom za humor. Zato Sarajlije nekako čudno zastanu kad vide Dodika na ulici ili na nekom prijemu, jer u tom momentu u njima se dešava erupcija različitih osjećanja, od gnjeva do prezira. Ali, opet nekako namontiraju lažnu uljudnost i dok mu uz blag osmjeh klimaju glavom, ko zna šta izgovore u sebi. Valjda je to nekakav odbrambeni mehanizam, da se ne osjećaju poraženo pred figurom o kojoj svakodnevno sa ogorčenjem raspravljaju po čaršiji.

Ipak, uz sav animozitet prema Dodiku, Vučiću, “eR-eSu”, Srbiji, ali i Čoviću, HDZ-u, SNSD-u itd, jedan broj profesionalnih novinara iz glavnog grada BiH neće lako izaći u javnost sa tekstovima u kojima demaskiraju svoju isključivost. Naprotiv, trudiće se da svoje dvolične stavove upakuju u oblandu zabrinutosti za suživot, integracijske procese, odlazak mladih, budućnost, ekonomiju, demokratiju i sično. Do kraja će tome ostati dosljedni, bez obzira na stepen animoziteta koje osjećaju prema “eR-eSu” ili Dodiku.

S druge strane veliki je broj onih koji doslovno šire govor mržnje u javnom prostoru, ali uglavnom nisu novinari, nego dolaze iz drugih struka. Među njima svakako nije Edin Subašić novi kolumnista Al Džazire Balkan (Al Jazeera Balkans), koji je svojim autorskim tekstom prije izazvao čuđenje ili smijeh, nego gnjev.

Ovaj penzionisani oficir vojno-obavještajne službe Oružanih snaga BiH, u svom prvencu pod naslovom “Ko i zašto ne želi BiH u NATO-u?” od 20. februara ove godine ubacio je u svoju kolumnu na portalu Al Džazire sve moguće teorije zavjere koje vjerovatno svakodnevno sluša po čaršiji, uz jednu početničku grešku – odlučio je da objasni sve što je bitno za BiH, eReS, NATO, budućnost, sadašnjost, prošlost, Srbiju, Rusiju, EU, SAD. Јednostavno, kao da je čitav život čekao na priliku da javno kaže šta je sve saznao po kafanama i kancelarijama i da tu sintezu nekako zgura u jednu kolumnu. Da vidimo onda, šta je to Edin imao da poruči čitaocima Al Džazire.

Prva i najvažnija tvrdnja, na osnovu koje gradi svoj tekst, glasi da priključenje BiH NATO paktu žele spriječiti separatisti i pristalice velikodržavnih projekata, a u tome interes pronalaze i konzervativni bošnjački redukcionisti.

Prije nego pomsilite ko bi bili ti redukcionisti, odmah da kažem da Edin to ne otkriva i mi koji smo van sarajevske čaršije teško možemo saznati na koga aludira. Međutim, privukla je pažnju činjenica da u BiH postoji i ta bošnjačka frakcija.

Uglavnom svi oni, separatisti, redkucionisti i pristalice velikodržavnih projekata žele da spriječe ulazak BiH u NATO koji bi po Edinu razultovao ekonomskim razvojem, stranim ulaganjima, većim stepenom bezbjednosti, političkom stabilnošću i konačno nemogućnošću podjele BiH.

Razlozi protiv ulaska u NATO, koje možemo čuti iz Republike Srpske, za Edina ne odražavaju stvarnost. Nego iza “izlizanih” priča o vojnoj neutralnosti, negativnim iskustvima sa NATO, praćenju Srbije u ovom procesu, itd. krije se “stvarni razlog” – srpski separatizam.

Da bi razotkrio pakleni plan, Edin dubinski ulazi u priče pokupljene po čaršiji koje kreću od velikosrpske hegemonije, Kraljevine SHS, pa do SFRЈ kao jedne vrste Velike Srbije uz “ideološko preobraćanje i brijanje brada”, preko Memoranduma SANU do posljednjeg rata. Konačno, Edin zaključuje da su spomenuti centri moći na liniji Moskva-Beograd-Banjaluka ocjenili da je trenutno došlo vrijeme i za četvrti pokušaj za stvaranje Velike Srbije, a naravno NATO je u tome prepreka.

Upravo Dodikova hrabrost i “osionost” govore Edinu da za ovaj “četvrti pokušaj” Dodik ima podršku spolja. Na prvom mjestu je Vučićeva podrška, ali je nedovoljna, te Edin konačno razotkriva iz čega to Dodik crpi toliku hrabrost.

Odgovor je: Putin!

Prema ovom autoru, Moskvi nisu zanimljivi nikakvi resursi ili mogući ekonomski interesi na Balkanu, a posebno u BiH. Ali, kada je u NATO stupila Crna Gora, onda je Putin osjetio da gubi Balkan, te je reaktivirao onaj centar moći na liniji Moskva-Beograd-Banjaluka iz kojeg je odmah stigao zadatak dvojcu Dodik-Vučić da pokrenu priču o osamostaljenju Republike Srpske i pripajanju Srbiji, što je ujedno, kako Edin tvrdi, ključna faza velikosrpskog projekta. Uz to Vučić je konstatovao da gubi Kosovo i da zbog toga gubi i vlast, pa taj poraz i gubitak pokušava amortizovati i namiriti preko Republike Srpske.

Ali nije sve tako crno, uvjerava nas autor. U slučaju da Republika Srpska proglasi nezavisnost uz podršku Rusije, onda bi NATO konstatovao da su Rusi ušli u njihovu “duboku pozadinu” i moraće da počnu s njima da pregovaraju. U tom slučaju, Edin je skoro siguran da bi Moskva tražila da SAD popusti pred ruskim interesima u Siriji, Krimu ili istočnoj Ukrajini, na šta će SAD/NATO/EU pristati. U tom trenutku će Rusija ostvariti svoj interes i prosto “isključiti” Dodika i prepustiti BiH NATO paktu. Ali, dok se to ne desi, Edin tvrdi da ćemo još neko vrijeme imati “Putinovog dobrog momka” kao smetnju na bosanskom NATO putu.

U međuvremenu, nije samo Rusija “velikosrpska uzdanica” nego postoje najmanje dvije uticajne evropske vlade koje od početka jugoslovenske krize više ili manje otvoreno podržavaju velikosrpski projekat. Vjerovatno su se čitaoci odmah zapitali koje su to dvije EU države? Spremite se na Edinov odgovor.

To su Francuska i Velika Britanija, a povremeno i Njemačka. Sve ove države smatraju BiH nedovoljno stabilnom za NATO, te su “ispod stola” ometale njen atlantski put, jer su “preferirale svoju prvobitnu podršku velikodržavnim projektima”. Ipak, nije ni tu sve crno. Zahavaljujući “prijateljima Bosne” prije svega Turskoj, ali i Sloveniji, Norveškoj, Slovačkoj, Mađarskoj i Španiji, uspješno je nadjačana dvolična politiku Francuske, Velike Britanije i ponekad Njemačke što je pomoglo da se MAP konačno aktivira.

Pored Republike Srpske, Srbije, Rusije, Francuske, Velike Britanije i povremeno Njemačke, buduće probleme prilikom pristupanja BiH NATO paktu mogao bi da napravi uskoro i Zagreb, kako zvaničnom politikom “isto tako i tajnim reaktiviranjem Herceg-Bosne”, što je po Edinu imitiranje srpske velikodržavne strategije.

I sam Edin ističe u kolumni da bi ovo moglo na trenutak zvučati nelogično. Razlozi zaokreta Hrvatske i HDZ-a i “sve agresivnije politike prema skoro svim elementima državne strukture BiH” identični su srpskim razlozima. SAD i EU su zauzeti vlastitim problemima, pa su i Hrvati uočili dobru priliku dok Zapad ne gleda da “teritorijaliziraju vlastitu viziju modela zaštite hrvatskih nacionalnih interesa”.

Naravno sav plan pada u vodu ako bi BiH bila članica NATO, zato upozorava Edin “ne treba se iznenaditi ako i HDZ BiH uskoro prešutno odustane od NATO puta BiH!”.

Ovu tvrdnju autor kolumne objašnjava kroz još jednu “logičnu” perspektivu.

Dragan Čović je “ruski igrač”!

Valjda je sumnju penzionisanom obavještajcu izazvao prošlogodišnji navodni sastanak lidera HDZ BiH i Nikolaja Patruševa, sekretara ruskog Savjeta bezbjednosti kojeg on naziva bivšim šefom “ruske kontraobavještajne službe FSB i Putinovim operativcem za Balkan”. Patrušev je imao misiju da Čovića dodatno instruiše kako da vodi predizbornu kampanju, a posebno “proces postizbornog brojanja, verificiranja i inauguriranja isforsiranih izbornih pobjednika u BiH”.

Edin dodaje da je poznato da je Putinu bilo posebno stalo da u Predsjedništvo BiH bude ponovo izabran Čović, a u parlament njegov HDZ BiH. Odgovor je naravno jednostavan, ali pomalo kontradiktoran. Naime, razlog tolike Putinove podrške i aktivnosti krije se iza ekonomskih interesa, istih onih za koje je autor kolumne samo nekoliko pasusa ranije, tvrdio da ne postoje. Bilo kako bilo, Putinov ekspert Patrušev je po Edinu instruisao HDZ-ovce o tehnologiji upravljanja izborima.

Јedino nam Edin nije objasnio kako onda Čović nije pobjedio Komšića?

Drugi razlog ruske privrženosti Čoviću je vezan takođe za opstrukciju puta BiH u NATO, gdje su mu Rusi naredili da taj zadatak obavi zajedno sa Dodikom. Sve logičnije od logičnijeg!

Na kraju dođosmo i do onih konzervativnih bošnjačkih redukcionista. Srpski i hrvatski “separatisti” su po Edinu našli saveznike na “antinatovskom putu” i u dijelu konzervativnih i klerikalnih krugova bošnjačke političke elite. Naime, Edin nas podsjeća da je još u ratnom periodu jedan krug političara oko Alije Izetbegovića pokazivao spremnost na prihvatanje mirovnih planova zasnovanih na etnonacionalnoj podjeli zemlje. Njihovi sljedbenici i danas djeluju u politici sa istih pozicija “političkog i teritorijalnog redukcionizma sa bosanskog na isključivo bošnjačko-muslimanski interesni prostor”. Upravo oni danas ćute i čekaju da srpski i hrvatski “separatisti” zavšre posao, a ako uspiju onda će se redukcionisti pojaviti i pristati na ostatak teritorije koji bi bio “održivi i odbranjivi bošnjački teritorij”.

Da sva ova priča o uroti srpskih, hrvatskih i bošnjačkih separatista ne bi završila kao nekakav negativan scenario, Edin vidi svjetlo na kraju tunela. On smatra da je osnovni nedostatak ovog separatističkog projekta njegova autističnost tj. zanemarivanja reakcija i uticaja zapadnog faktora. Zato autor ove kolumne upozorava – u slučaju otcjepljenja u “srcu BiH ostala bi značajna, ugrožena i stoga radikalizirana muslimanska zajednica koju baš niko u Evropi ne želi vidjeti”. Pa sad je na EU da dobro razmisli!

Sve u svemu, nakon čitanja ove kolumne, jedino je logično izgledao dio Edinove biografije u kojoj kaže da je diplomirao književnost na Filozofskom fakultetu Sarajevu, a potom magistrirao u oblasti međunarodnih odnosa i diplomatije na sarajevskom FPN-u.

Da se razumijemo. Većina Edinovih fantazmagorija, koje očigledno proizlaze iz čaršijskih priča, predstavljaju narativ koji bi u slučaju ostvarenja odgovarao i srpskom i hrvatskom narodu, a moguće i onim bošnjačkim redukcionistima. Dakle, svi oni bi voljeli kada bi sve ovako bilo kao što Edin piše. Ali, na njihovu žalost, a Edinovu sreću, to je ipak samo upakovana čaršijska priča u formu kolumne na portalu Al Džazire Balkan i ništa više.

Na kraju, i nije problem da svako piše šta god želi, problem je što u Edinovu fantazmagoriju vjeruje najmanje 80 odsto Bošnjaka!

Izvor: sveosrpskoj.com

Preporuka

Cvijanovićeva počasna gošća na večeri sa ambasador...
views 13
Predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović večeras je u Sarajevu bila počasna gošća na svečanoj večeri koju su organizovale ambasadorke u BiH. ...
“Krajina Klas”: Porodica Trivić i naši...
views 83
Ozbiljno je ugrožena sigurnost porodice Trivić, kao i svih zaposlenih u kompaniji “Krajina Klas” Banjaluka, pogotovo onih koji pošteno zarađuju svoj h...
“ČEKAMO ZAKLJUČKE” Sastanak Komisije za istraživan...
views 6
Nezavisna međunarodna Komisija za istraživanje stradanja Srba u Sarajevu u periodu od 1991. do 1995. godine održala je danas u Banjaluci konstitutivnu...
ODRIJEŠILI KESU Minimalna penzija u FBiH biće 400 ...
views 68
Zavod penzijsko-invalidskog osiguranja (PIO/MIO) FBiH za povećanje penzija u ovoj godini planira dobro odriješiti kesu te u tu namjenu izdvojiti 90 mi...
Ćosić: Pozivanje na bojkot proizvoda iz Srpske je ...
views 11
Pozivanje na bojkot proizvoda iz Republike Srpske u Federaciji BiH (FBiH) je apsurd društva u BiH i tragikomična situacija, izjavio je danas načelnik ...
Počela isplata godišnjeg boračkog dodatka za 73.76...
views 64
U Republici Srpskoj u toku je isplata godišnjeg boračkog dodatka za prošlu godinu, za šta pravo ostvaruju 73.762 korisnika, demobilisana borca prve i ...