Dok veći dio Federacije obilježava tzv. Dan nezavisnosti, za Srbe je to uvod u tragičan sukob, dan kada je na sarajevskoj Baščaršiji pucano u srpski narod i znamenja i dan kada je pogažena volja Srba da ostanu u zajedničkoj državi Јugoslaviji.
U kolektivnoj svijesti Srba, 1. mart predstavlja početak stradanja i progona iz Sarajeva. To je dan kada se tuguje, a ne praznuje kako bi željeli i kako to uporno od nas traže Bošnjaci, manje Hrvati, namećući tezu o legitimnosti dvonacionalnog referenduma koji su Srbi skoro 100 odsto bojkotovali.
– 1. mart zauvijek će ostati u istoriji srspkog naroda zapamćen kao dan početka stradanja Srba u Sarajevu i početak etničkog čišćenja Srba iz Srajeva, grada koji je, nažalost, postao grad simbol zatiranja srpskog naroda u BiH u 20. vijeku – kaže Draga Mastilović, istoričar i dekan Filozofskog fakulteta Istočno Sarajevo.
Umjesto istorijskog časa i traženja oprosta od Srba što su im zapalili zastavu, gazili nacionalni ponos, Sarajevo slavi nikada potvrđene rezultate referenduma.
U prazničnom ushićenju i neradnom danu je i Denis Zvizdić, zastavama zamagljenog pogleda, kao mnogi u Sarajevu, ne vidi ili ne želi da zna da je 1. marta kojeg slavi ubijen srpski svat Nikola Gardović, ranjen sveštenik Radenko Mirović.
Neki to danas slave, međutim ja nisam za to da neko slavi dan kada je krv prolivena. To je za mene neprijatno. Ko slavi neka slavi, to je njihova stvar – ističe Mitrović.
U srpske svatove pucao je sarajevski kriminalac Ramiz Delalić Ćelo, potonji ratni komandant vojske Alije Izetbegovića. Prije nego što je 2007. ubijen, u intervju je govorio o zločinima koje je počinila tajna muslimanska policija po nalogu SDA, uključujući i ubistvo srpskog svata.
Optužio je Bakira Izetbegovića da je sve znao.
– U javnosti je postojala verzija da je Delalić tražio milion maraka zato što je ponalogu SDA ubio srpskog svata – izjavio je uoktobru 2016. godine Fahrudin radončić, predsjednik SBB.
U prilog odgovornosti muslimanske strane za početak rata, malo znani podatak da su u noći sa 1. na 2. mart Zelene beretke iz Sarajeva u dva pravca pokušale prodor u Pale, što su Srbi pravovremeno osujetili.
Ubistvu svata i paljenju srpske zastave sarajevski mediji i političari nisu pridavali značaj, govorilo se samo o uspjehu referenduma o nezavisnosti BiH. Kako tada, tako i danas.
– Borba za zemlju po mjeri ondašnjeg referenduma i danas traje, čini se, većim intenzitetom nego ikada. Prvog marta 92. godine nismo se dijelili na lijeve i desne, na liberalne i konzervativne, nego smo se svi zajedno, voljom većine građana, odlučili za nezavisnu i suverenu BiH – rekao je Željko Komšić, hrvatski član Predsjedništva BiH.
Tačnije, voljom 63,7 % stanovnika BiH, Bošnjaka i Hrvata i po kojeg zalutalog Srbina.
Zanimljivo je da su Hrvati tek nakon poziva Franje Tuđmana izašli na glasanje i prelomili rezultat referenduma koji je odredio sve kasnije događaje.
Hrvati nerado priznaju da su pogriješili jer su danas u podređenom položaju u odnosu na Bošnjake, dok su Srbi duboko svjesni opravdanosti stvaranja Republike Srpske, kao odgovor na preglasavanje, referendum i unitarizam Bošnjaka.
