“BOGATAŠ I SIROMASI” Jedan čovjek je OVAKO prošao kraj POLITIČKE ELITE HRVATSKE i izazvao buru u regiji (FOTO)

epa06849382 Croatian Prime Minister Andrej Plenkovic arrives for the European Council summit in Brussels, Belgium, 29 June 2018. The Twenty-Eight leaders of the European Union reached an agreement on the migratory issue at the end of the night, Friday, June 29 around 4:30, announced the President of the Council European Donald Tusk. EPA-EFE/JULIEN WARNAND

Fotografija Pixsellovog fotoreportera Hrvoja Jelavića, snimljena u četvrtak u Benkovcu tokom posjete premijera Hrvatske Andreja Plenkovića, a učijem je fokusu stari čovjek, izazvala je brojne komentare na društvenim mrežama.

Među jednim od komentara na Tviteru ispred ove fotografije stoji “Bogataš i siromasi”.

Čovjek koji hoda pognute glave i opterećen životnim problemima ni ne primjećuje Plenkovića i njegovu svitu, je Osman Mehić, piše 24sata.hr.

Pogrbljenih leđa prošao je pored njih razmišljajući o gladi. Već danima nema ni kune u džepu. Ni taj dan kad se sjatila politička elita, kao ni juče, nije imao za ručak.

Ljudu pekari dali su mu burek, koji nije pojeo cijeli odmah. Pola za marendu, a pola je ostavio za kasnije. I to je sve što je taj dan pojeo, pišu 24 sata.

Kad je vidio fotografiju na kojoj je, zahvaljujući oku fotoreportera Pixsella postao simbol podijeljenosti društva na dobrostojeće i sirotinju, počeo se grohotom smijati.

– A vidi mene, izgledam kao stari starac! Vidi ti te sijede kose, a bio sam pravi bećar. A ovi iza, to su ovi naši iz Sabora. Ništa loše za njih nemam reći. Ja sam iskren čovjek i rekao bih da nešto ne valja. A samo da znate, imam ja kod kuće fotografije i Tita i Tuđman – kroz smijeh je rekao Osman pa izrecitovao:

– Siromah sam, siromah, al’ volim da živim, nikad više ljubavi nema ko što sam imao.

Dok je mogao, radio je u Zadru kao tapetar, a bez voljene supruge, dodaje, ostao je prije pet godina, kad je preminula. Od tada živi sam jer su mu dvije kćerke u drugim gradovima.

– Najgore od svega mi je što su mi isključili struju. Sad ne mogu podgrijati supu, skuvati čaj ili kafu. Bio sam u Elektri, objasnio im da ne trošim puno i molio da mi je uključe, ali samo mi spominju dugove. Tako ne mogu kuvati, pa pojedem što uhvatim.

Stižu i računi za televiziju, koju ne mogu gledati jer nemam struje, govori Mehić.

Živi u stanu u potkrovlju oronule zgrade, koji promoči pri svakoj obilnijoj kiši, pa mora spavati u drugom krevetu jer mu kiša curi na krevet.

– Ne mogu kopati zbog godina i lošeg zdravlja, a volio bih da još mogu sređivati namještaj. Volio bih ja, dijete, i da mi je penzija veća. S ovim ne možeš preživjeti, a opet ne daju ni umrijeti – uprkos teškom životu smije se i šali ovaj vitalni čovjek.

U malo ozbiljnijem tonu ipak dodaje da “štedi kao oči u glavi”, ali jednostavno ne može rastegnuti novac od penzije do penzije.