Dražavljani BiH, u Siriji zarobljeni pripadnici terorističkog ISIL-a, do kraja mjeseca trebalo bi da budu deportovani u BiH, potvrdio je za sarajevske medije ministar bezbjednosti u tehničkom mandatu Dragan Mektić. Riječ je o Ibri Ćufuroviću iz Donje Slapnice kod Velike Kladuše i Abdulahu Arminu Čurtu iz selefijske zajednice u Ošvama, kojeg su bezbjednjaci prepoznali kao pošiljaoca prijetnji iz Sirije, čak i ovdašnjim imamima pa i samom Reisu Kavazoviću. I dok javnost bruji o bezbjednosnom riziku koji “transfer” nosi i sa zebnjom pita koliko će se još dokazanih terorista vratiti u BiH, zvaničnici ćute! I ništa ne preduzimaju!

Uz “opasne pošiljke” poput onih koje su na Balkan svojevremeno “preporučeno stigle” iz zatvora Gvantanamo, svjetski broj jedan policajac, odašiljao je i “tople ljudske priče”. Kako su se decenijski stanari Gvantanama promijenili. Od opasnih terorista postali bezopasni građani! Prijateljski raspoloženi, sa “zapadnjačkim senzibilitetom”… Veterani svijeta terorizma i vrsni znalci improvizovanih eksplozivnih naprava, zloupotrebe droga i otrova, falsifikovanja dokumenata, “uspješno” su prošli programe resocijalizacije. I eto, zaboravili svoje “bogate karijere”!

Uz najnovije “pošiljke” adresant je zaboravio “propratno pismo”. Dovoljno je samo bilo da Donald Tramp “tvitne” Evropi kako treba da preuzme “svoje” teroriste koji su godinama činili najgore zločine po Siriji i Iraku. I dok su šefovi diplomatije zemalja Unije pokušavali pronaći zajedničko rješenje, bezuspješno, evropske prestonice su samostalno odlučivale. Vođene primatom bezbjednosti na vlastitom tlu, kategorično odbijale da prime natrag borce ISIL-a, poput Francuske. Pokrenule procedure oduzimanja državljanstva kao Britanija. Prijem uslovile poput Njemačke. Ili “osposobljavaju” ostrvo za smještaj “povratnika” kao što to čini Danska. Za to vrijeme bh. “prijestonica” tihuje! I “pošiljku” čeka!

– Važan fokus što se nas tiče je zajednički rad sa lokalnim vlastima, kako bimso bili u stanju da razmjenjujemo informacije u vezi sa njihovim kretanjima i da pomognemo vlastima da se pripreme za njihov povratak – rekao je Erik Nelson, američki ambasador u BiH.

Smjestiće ovdašnje službe, Ibru i Abdulaha u pritvorsku ćeliju, čim se uz transportnu pomoć, po svemu sudeći američkih pilota, prizemlje na bh. tlo, lakonski odgovaraju u bezbjednosnom sektoru. I sudiće im bh. pravosuđe. Isto, koje je do sada pravilo “aranžmane” i izricalo mizerne, ispod zakonom propisanog minimuma, zatvorske kazne dobrovoljnim povratnicima sa stranih ratišta. Ili uhapšenim u pokušaju odlaska. Godina, maksimalno dvije zatvora, a Zakon propisuje od tri do deset godina! Uz mogućnost da slobodu “kupe”, kao što je to svojevrmeno učinio Nedžad Mujić. Ili Emin Hodžić, koji je dvogodišnji zatvor “služio” na slobodi, a pravosuđe to “shvatilo” tek kada je ponovo uhapšen na granici kod Rudog. I šta poslije otkupljene ili neotkupljene slobode, svejedno!?

– Posebno što bi trebalo uraditi jeste postpenalni postupak, odnosno kako takve osobe vratiti u društvo i reintegrisati ih i kako napraviti rehabilitacione programe koji će im pomoći da se uključe ponovo u društveni život – kaže Armin Kržalić, profesor na Fakultetu za kriminalistiku UNSA.

No, umjesto toga, prekaljeni teroristi Ibro i Abdulah, njihovi prethodnici i “sljedbenici”, mogli bi da se “rehabilituju” među “spavačima” u brojnim nedodirljivim paradžematima! Ili vehabijskim zajednicama! Odakle su put Sirije i krenuli! I odakle su put Bugojna, Rajlovca, Zvornika… kretali razni Čauševići, Omerovići, Ibrići, Јašarevići….

– Mi u stvari dobijamo tempirane bombe, ljude koji su fanatizovani, a da istovremeno nemamo ni jednu instituciju koja bi njihov fanatizam suzbijala. Onog trenutka kada se desi pad Igliba, u kome se nalazi najveća koncentracija boraca iz BiH, mi ćemo biti zatrpani tim licima i nećemo uopšte moći garantovati bezbjednost u zemlji ni svojim ljudima – ističe Dževad Galijašević, stručnjak za borbu protiv terorizma.

Bh. bezbjednosne službe čak i ne znaju, ili ne saopštavaju, koliko bi novih “tempiranih bombi” moglo bombastično da se, iz poraženog kalifata, prizemlji na ovdašnje tlo. 250, 300 ili 350 ih je otišlo, licitiraju. Pedesetak ih se već vratilo. Najmanje toliko, kosti su ostavili na dalekom Bliskom istoku! Nepoznat ostatak i dalje ratuje u razbijenim redovima džihadista ili zarobljeni, u logorima, čekaju da budu identifikovani kao bh. državljani i vraćeni matici. U Siriji se nalazi, opet samo prema procjenama, i 60 žena iz BiH! I desetine djece! I oni bi put “ćutljivog” Sarajeva i BiH!

– Očigledno Sarajevo stalno šalje poruku da je moguće da se, eto tek tako, šetate od Bosne, da odete malo u Siriju ispucate koji okvir pa se vratite nazad kući i prepričavate priče iz Sirije – kaže Aleksandar Radić, vojnopolitički analitičar iz Beograda.

Husein Bilal Bosnić nije ratovao u Siriji, ali je “prepričavao” priče iz Sirije. Vrbovao i regrutovao džihadiste. Osuđen je na sedam godina zatvora. Mirsad Omerović ili Abu Tejma zbog sličnog djela, na čak 20 godina, u Austrijskom Gracu.

No, ako već ne presuđuje prema zaslugama, i ne resocijalizuje, i ne zna ni u kom se gradu nalaze povratnici iz Gvantanama, u nečemu BiH ipak prednjači! U formiranju radnih i udarnih grupa i raznih koordinacionih timova čije se članovi okupljaju jednom ili dva puta godišnje! Јednu takvu, za “dobrodošlicu” “povratnicima” iz Sirije, formirala je i ovaj put! I time valjda okončala svoj angažman!

RTRS