Ucijenjen sa prijavama koje leže u ladici: Otkud Mektiću podaci OBA-e?

Kada su nekadašnji borci tzv. Armije BiH, mudžahedini Ahmed Zuhair Handala, Ali Ahmed Ali Hamad i Abu Јemen aktivirali autobombu u Mostaru prva izjava koja se još uvijek može pronaći na internetskim arhivama Si-En-Ena bila je ona tadašnjeg šefa diplomatije BiH Harisa Silajdžića kako su Hrvati sami sebi postavili bombu kako bi osujetili ujedinjenje policije u ovome gradu, što je klasična paraobavještajna spletka u specijalnom ratu koji se vodi prema bh. Hrvatima, piše Večernji list BiH.

Kada je dvije godine kasnije izveden atentat na Јozu Leutara 1999. godine, bošnjački predsjednik Alija Izetbegović bio je ipak “odmjereniji” pa je rekao kako su ga ubile “naše budale ili hrvatski ekstremisti“…

Bošnjačke službe su atentat “od budala” iskoristile da optuže “hrvatske ekstremiste”, ali na kraju bez uspjeha.

Ista matrica ponavlja se godinama. Raspravljački rat je apsolutno dobijala bošnjačka strana, a Hrvati, iako žrtve, bili su krivci.

“Građanin” Mektić

Kada je prije dva dana u javnost izašao s tvrdnjama Dragan Mektić kao novookrunjeni portparol bošnjačkog paraobavještajnog podzemlja, da je hrvatska tajna služba naoružavala i motivisala selefije da izvedu teroristička djela, i u sve to upleo diplomata Ivana Bandića, njegovog zamjenika Miju Krešića i novinara Matu Đakovića, svjetska javnost ponovno je povjerovala u pokvarenu paraobavještajnu, zločinačku akciju bošnjačkog obavještajnog i medijskog podzemlja.

Pa je tako i Njukork Tajms objavio tekst sa naslovom da je Hrvatska pokušala podmetnuti dokaze o djelovanju selefija u BiH i njihovim terorističkim vezama. O tim je okolnostima juče u Tužilaštvu BiH ispitan “građanin” Mektić, koji je postao igračka paraobavještajne hobotnice u specijalnom ratu.

Nije poznato šta su ga pitali tužioci jer se u Tužilaštvu BiH zadržao samo 30 minuta, ali javnosti bi bilo najvažnije saznati otkuda cure informacije iz navodnih istraga koje se vode i otkud ih ministru bezbjednosti koji nema ama baš nikakvu hijerarhijsku pa čak ni institucionalnu poveznicu s Obavještajno-bezbjednosnom agencijom (OSA).

Isključivo je direktor OSA-e Osman Mehmedagić Osmica, inače nekadašnji tjelohranitelj Alije Izetbegovića, odgovoran i izvještaj podnosi predsjedavajućem Savjeta ministara BiH, što je trenutno odlazeći Denis Zvizdić.

Mektić je u javnost iznio informacije koje vjerojatno ni sam Zvizdić nije imao. Postavlja se pitanje zašto je Mektić u nekoliko afera bio glavna zvijezda, kao što su to bile prijetnje smrću ili pak navodne afere prošle godine kada je opet on bio u središtu izmišljenih paraobavještajnih spletki kojim se nastojalo povezati hrvatske privrednike i političare, ali i činjenica da su se uvijek preko istog medijskog megafona sarajevske političke scene plasirale identične informacije.

Po podacima iz pravosudnih krugova BiH, na koje je pak Mektić kivan, pa je čak juče izvalio glupost kako OSA ne vjeruje Tužilaštvu BiH, doznaje se kako je protiv njega bila podnesena krivična prijava za ratni zločin nad pripadnikom HVO-a koji je doveden 1992. s derventskog ratišta.

Uz to, Mektić je u Zagrebu, kao poseban kadar ondašnje Јugoslavije završio višu policijsku školu, a koju je poslije rata za potrebe imenovanja na poziciju direktora Službe za poslove sa strancima predstavljao kao diplomu Pravnog fakulteta.

Teroristi pod zaštitom

Protiv Mektića je bila podnesena i krivična prijava da je za oko sedam miliona maraka oštetio budžet BiH jer je odobrio kompaniji jednoga tajkuna, koji je blizak SDA-u, dodatni aneks ugovora s povećanim troškovima za gradnju zgrade Službe za poslove sa strancima…

Upravo je kao takav bio savršen plasirati još jednu tezu o aferi s naoružavanjem selefija od SOA-e koja je pak najmaštovitija do sada. Iza cijele konstrukcije pak stoji obavještajno i medijsko podzemlje tajne policije AID-a koja nikada nije stvarno prestala s radom i čiji je modus operandi stalno vođenje specijalnog rata protiv Hrvata u BiH te postizanja nekoliko ciljeva.

Koliko su otišli daleko, kako bi umanjili i postojanje selefija, odnosno činjenice da su svi počinioci terorističkih napada poslije rata u BiH do sada bili ili “humanitarci” ili pripadnici Sedme muslimanske brigade, pribjegli su aferi SOA-e.

(dnevnik.ba)