Predstavom “Čuvari tvog poštenja” Gradskog pozorišta Podgorica u Prijedoru je nastavljen 14. Međunarodni festival pozorišta “Zlatna vila”.
Predstava vrlo plastično i surovo, kroz smijeh i gorčinu, govori o klasnim i socijalnim razlikama unutar jednog odjeljenja učenika završnog razreda osnovne škole i njihovih roditelja koje svako društvo u tranziciji prepoznaje kao kvazielitu.
1 od 4
Selektor festivala Marko Misirača rekao je sinoć da je i ova, kao i sve predstave koje učestvuju na festivalu, ovjenčana nagradama, da uvijek izazove jak lični doživljaj i da mami i smijeh i suze.
“Režiser Boris Liješević nije krenuo od postojećeg teksta, od gotovog predloška, nego je s glumcima prolazio kroz neke vrsta radionica, verbatim teatra, a ovaj ansambl može da dijeli lekcije mnogima u regionu”, rekao je Misirača na okruglom stolu nakon predstave.
Glumac Pavle Ilić rekao je da su ovog režisera čekali dvije godine, da nikad nije stigao naručeni tekst o japansko-crnogorskom ratu, a da je onda režiser rekao da bi radio predstavu o poštenju i da je sve počelo stihom crnogorske himne “Čuvari smo tvog poštenja”.
“I krenuli smo s analizom, diskusijama gdje i u kojoj oblasti bi najbolje bilo obraditi temu poštenje i došli smo i do škole. Onda smo krenuli na scenu, dramatur Stela Mišković je bilježila, režiser je snimao telefonom. Tako smo svi učestvovali u rađanju teksta, iako se negdje greškom navodi da je Boris i autor teksta”, naveo je Ilić.
Nakon što su postavili djecu na scenu, onda im je jedan dan režiser rekao da do sutra razmisle kakvi su roditelji te djece, kakve roditelje mogu zamisliti koji su odgojili takvu djecu – bez empatije, brutalnu, nemilosrdnu, predatori su koji imaju i traže svoje žrtve, ne priznaju autoritete u školi, gaze preko mrtvih da ostvare svoje ciljeve i roditeljske ambicije i daju do znanja da im roditelji ili novcem ili uticajem rješavaju sve u životu.
“U svakoj školi imamo po jedno VIP odjeljenje, to je prećutno pravilo, i to nam je olakšalo da postavimo i te roditelje na scenu. Dolazili su nam gimnazijalci i rekli da nismo pretjerali, da svega toga ima, pa čag i više i gore od toga”, rekao je glumac Emir Ćatović.
Glumica Dubravka Drakić rekla je da im je jedino zabranjeno bilo da ulaze u vjerske razlike.
“Sačuvali smo se od toga i našli i mimo toga dovoljno materijala za raditi. A da smo tek u to ušli, ko zna gdje bi nas odvelo”, dodala je.
Glumica Katarina Krak rekla je da je posebno bolno da mladi ljudi, učenici i studenti, nakon što pogledaju predstavu, često komentarišu kao da je to sasvim normalna stvar i da samo “prtiš dalje”, što je replika iz predstave.
Glumac Božidar Zuber rekao je da predstava dođe kao neka kolektivna terapija i da svi pričaju o poštenju, “a poštenja niđe”. On igra tajkuna koji sa nekoliko stotina evra kupi i cijelo odjeljenje i direktora škole i nastavnicu muzičkog koja se do posljednjeg trenutka opirala, ali je na kraju i ona popustila.
Tako se ovom prostaku na kraju dive jedna glumica opsjednuta karijerom, jedna zaposlenica vlade čije dijete je žrtva vršnjačkog nasilja, nekoliko histeričnih i temperamentnih majki koje svoje ambicije nameću djeci, jedan otac zaluđen svojim poslom koji ne zna ni u koji razred ide njegov sin, pijani domar kojem tajkun ruši baraku, pa mu zauzvrat obećava stan…
U pratećem programu predstavljena je monografija Anite Panić o Petru Kralju.
Govoreći o anegdotama iz života velikog glumca, autorka je ispričala kako je dobio ulogu u komadu po Šekspiru kad je imao 26 godina i igrao ga na čuvenoj sceni Lovrijenac u Dubrovniku.
“Režiser je tražio ko će mu igrati Hamleta i neko mu je rekao da ima jedan mlad glumac u Beogradu i da ga ode pogledati. Petar Kralj igrao je tada samo srpskog seljaka Tolu Manojlovića, kojeg će igrati 44 godine i više od hiljadu puta. Toliko je bio bravurozan da je dobio ulogu. Kad se vratio, rekao je da je dobio tamo neku epizodnu ulogu, a ni to mu nisu vjerovali”, navela je Panićeva.
Petar Kralj izveo je samo jednu klasu studenata između 1996. i 2000. godine.
“BK akademija” u privatnom vlasništvu insistirala je na školarini i u vrijeme bombardovanja i teške ekonomske situacije, a kako profesor nije mogao opominjati studente u takvim vremenima na obavezu plaćanja, uprava mu je zabranila da koristi prostorije dok se dugovi ne izmire.
“On ih je onda dovodio u podrum `Ateljea 212`. Tako ih je učio i poučavao da su glumci ove kuće prekidali svoj posao i dolazili da slušaju njegov masterklas. Danas ta mala scena u podrumu `Ateljea` nosi ime po njemu”, rekla je Panićeva.
NJegov student, glumac Narodnog pozorišta Republike Srpske Aleksandar Stojković rekao je da je na prijemni za glumu otišao upravo iz Pozorišta Prijedor direktno sa proslave nagrade za predstavu “Vlast” na tadašnjem festivalu “Kočićeva srpska scena”.
“Studente su primali Ružica Sokić i Petar Kralj. Moja sestra insistirala je da to bude kod profesora, misleći ovaj je lud, tek došao iz rata, lakše će se muškarac s njim boriti nego žena”, prisjetio se Stojković i dodao da je Petar Kralj imao potpuno nespecifičan rad sa studentima i da niko od njih 12 ne može dočarati kako je uticao na njih i kao ljude i kao glumce.
U okviru pratećeg programa večeras u 18.00 časova biće predstavljeni glumci Branko Janković i Andrija Kuzmanović s kojima će razgovarati glumica Narodnog pozorišta Republike Srpske LJiljana Čekić.
U 20.00 časova predstavom Zvezdara teatra “Osama-kasaba u NJujorku” po tekstu Vladimira Kecmanovića i u režiji Darka Bajića biće okončan takmičarski dio festivala, a nakon predstave biće održan okrugli sto.
