Ubija li se igdje drugo u svijetu? Šta, kada se ubije neki biznismen, kod njih radi policija i država, a šta javnost? Kod nas ovo troje.
Ispašće, sudeći po efbihofskim pamfletima, da je Slaviša Krunić ubijen zato što je kod bivšeg Jugoslovena, na čijoj televiziji se sada uči Kur’an, rekao da je Bosanac?
TULJENJE
Najbolnije je tuljenje, odnosno mutava medijska reakcija MUP RS. Oni opet daju saopštenje sa inicijalima, bez obzira što je u javnost već izašlo ko je S.K.
MUP RS ne saziva konferenciju za štampu, a odavno nismo imali, za dnevno novinarstvo gotovo nezapamćen slučaj ubistva, ovako visokog profila.
Još jedan veliki minus u radu ove ustanove, koja umjesto da unapređuje svoj rad, traži još restrikcija građana i proširenje policijskih ovlaštenja.
Otvoreno efbihovski, antisrpski raspoloženi portali, počeli su pronositi naslove u kojima se uz ubistvo provlači ime Milorada Dodika, dok je najbitnija osobina Slaviše Krunića to što se izjasnio kao „Bosanac“.
To ide do te mjere da će uskoro trebati provjeravati da li se na popisu izjasnio kao Srbin, te da li je slavio slavu, Vaskrs i Božić…
MEKETANJE
U svemu ovome, najdalje je otišao ministar bezbjednosti u odlasku, Dragan Mektić. On je (naravno latinicom) na svom Tviter nalogu objavio da je u pitanju „Ubistvo sa potpisom vlasti“. (!?)
U svakoj drugoj zemlji, ovo bi bio skandal, koji bi okrenuo državu naopako. Kako, zašto, otkud? Kakva to Mektić ima saznanja i kad će ih predati tužiocima? Ko će i kad biti uhapšen iz vrha vlasti?
No, ništa od toga.
Ovako, kod nas, ovo je samo dokaz da je BiH država samo na osnovu platnih spiskova zaposlenih u administraciji. U ostatku ne postoji.
Izjave ministra bezbjednosti, a vidjeće se u narednim danima da je tako, uzimaju se jednako ozbiljno, kao sasvim očekivano uključenje u spinujuću jednačinu već izlizane, gastarbajterske i uvozne rijaliti prilike po imenu Davor Dragičević.
Obojica, obzirom za šta služe u Efbihu, nemaju bitnijeg razloga za konsultaciju ili citiranje, nego, recimo, pokojni Ekrem Jevrić Gospoda.
REŽANJE
Od priča Nermina Nikšića, koji se opet oglasio preko Tvitera i pozvao na „reformu policije“, do citiranja Vikiliksa, kidiše se na policiju Srpske.
Ne bi bio problem da se ide na Dragana Lukača, dakle na personalne promjene ili promjenu vlasti. Ovim medijskim spinerima naloge izdaju oni kojim Policija RS smeta kao takva. U bilo kom obliku.
Istina, Banja Luka od bombaškog napada na Željka Kopanju i ubistva Milana Vukelića na isti način, nije imala ovakvih filmskih pucnjava na visokom nivou. One su bile uglavnom rezervisane za Istočno Sarajevo.
No, istina je da je i jedan od napadača, kao i automobil, ostao na licu mjesta, što nadležnima daje dosta prostora za otkrivanje ostalih počinilaca, kao i naručilaca.
Međutim, niko ne pita nadležne te stvari, ne bavi se prognozama istrage na osnovu poznatog, već se istog trenutka ubistvo politizuje, a da nije prošlo ni 24 časa od istog. To sve pokazuje koliko može biti sudbinski opasno da se ignoriše, ili neadekvatno odgovori na ovo režanje.
U javnosti gdje sve više smrt i seks postaju glavne vijesti, treba voditi računa da život i rad moraju bar malo više prednjačiti, da se društvo i civilizacija ne bi urušili i nestali.
