Niko od mene nije tražio da uhapsim ili izvršim atentat na Đukanovića niti da spriječim ulazak Crne Gore u NATO, priznao je kasnije svjedok saradnik Saša Sinđelić
Podgorički Viši sud proglasio je danas krivim lidere Demokratskog fronta Andriju Mandića i Milana Kneževića u montiranom procesu poznatom kao „Državni udar“ i osudio ih na po pet godina zatvora.
Sutkinja Suzana Mugoša kazala je da su svi koji su obuhvaćeni optužnicom krivi za, kako je kazala, pokušaj terorizma na dan parlamentarnih izbora.
Za navodni državni udar osuđeni su Mandić i Knežević, kao i ruski državljani Eduard Šišmakov i Vladimir Popov, Mandićev vozač Mihailo Čađenović i devet srpskih državljana: Branke Milić, Srboljuba Đorđevića, Milana Dušića, Dragana Maksića, Bratislava Dikića, Predraga Bogićevića, Nemanje Ristića, Miloša Jovanovića i Kristine Hristić.
Šišmakov je osuđen na 15 godina zatvora, Popov na 12, Dikić na 8, Bogićević i Ristić na po 7 godina, Mandić i Knežević na po 5 godina zatvora, Milić na tri godine, Maksić na godinu i devet mjeseci, Čađenović, Dušić i Đorđević na godinu i šest mjeseci zatvora, a Hristić uslovno na godinu.
Presuda je prvostepena i osuđeni imaju pravo žalbe.
Prema navodima optužnice specijalnog tužioca Saše Čađenovića, Šišmakov i Popov izvršili su krivično djelo – terorizam u pokušaju, a Dikić, Bogićević i Ristić krivično djelo – terorizam u pokušaju putem pomaganja. Oni i svi ostali optuženi su za stvaranje kriminalne organizacije.
„Eduard Šišmakov i Vladimir Popov organizovali su kriminalnu grupu i vrbovali ostale članove radi sticanja nezakonite dobiti i moći, nasilnog rušenja vlasti i proglašenja izborne pobjede Demokratskog fronta i sprečavanja Crne Gore da pristupi NATO alijansi“, navodi se u optužnici Specijalnog državnog tužilaštva.
Širokov je ove navode demantovao pred Tužilaštvom u Moskvi. Tužilaštvo je omanulo i sa njegovim identitetom, ranije ga navodeći kao Eduarda Šišmakova.
Mandić: Branimo dostojanstvo i kolektivni identitet srpskog naroda
„Ovo je postala i lična stvar kojom se brani ne samo vlastito dostojanstvo, već i kolektivni identitet srpskog naroda koji je duboko ugrožen u ovoj zemlji“, kazao je juče lider NDS Andrija Mandić.
Pravosudna farsa oko montiranog državnog udara, ocijenio je on, samo je završnica jednog političkog projekta nasilnog rješavanja srpskog pitanja.
„Mi se branimo od nepravde i terora, a pošto smo suočeni sa činjenicom da braća žele da nas nevine zatvore, javno smo saopštili da mi u zatvor nećemo ići, a oni neka probaju da nas smjeste tamo. Mi smo spremni i čekamo“, poručio je Mandić.
Knežević: Dvije godine i šest mjeseci prisustvovali posrnuću pravde, istine i prava
Lider DNP Milan Knežević napomenuo je da očekuje osuđujuću presudu.
„Dvije godine i šest mjeseci prisustvovali smo posrnuću pravde, istine i prava. Režim izborom da presuda bude baš 9. maja kad je Dan pobjede nad fašizmom, iako se, u Crnoj Gori slavi Dan Evrope, želi u nekoj svojoj bolesnoj interpretaciji da presudi Rusiji i Srbiji, jer kako je poznato na optuženičkoj klupi samo su Srbi i dva imaginarna Rusa koja niko nikada nije vidio osim Saše Sinđelića“, naglasio je on.
Problematično je, istakao je, što se „srpski državljani nalaze u jednom stanju neizdržive golgote“.
„U svojoj završnoj riječi, apsolutno sam sahranio optužnicu, to je bilo i opelo, doduše nije mi bilo teško, imajući u vidu sve one kontradiktornosti u onoj brutalnoj montaži, koje su bile toliko očigledne da su to primjećivali i građani Crne Gore“, kazao je jedan od lidera DF-a na TV Srpska u emisiji „Ogledalo“.
Kakav „državni udar“, takvo i suđenje
Da se radi o farsi bilo je jasno od prvog trenutka. Nakon što je bilo izvjesno da će DPS biti poražen na scenu je stupio zlokobni scenario. Specijalno državno tužilaštvo i tadašnji direktor Uprave policije Slavko Stojanović tokom dana su saopštili da je uhapšeno 20 osumnjičenih za stvaranje kriminalne organizacije i terorizam, odnosno za pokušaj navodnog državnog udara. Jedan broj njih je u dogovoru sa tužilaštvom, pod pritiskom i ucjenom sklopio sporazume o priznanju krivice. U zatvoru su ostali Branka Milić, Dušan Maksić, Srboljub Đorđević, Milan Dušić i Bratislav Dikić, a da se brane sa slobode Kristina Hristić, Andrija Mandić, Milan Knežević i Mihailo Čađenović.
Nakon više iznesenih verzija, od one da je trebalo biti pucano na poslanike Demokratskog fronta, došlo se do konačne: planiranog ubistva tadašnjeg premijera Mila Đukanovića. Grupa penzionera i fizičkih radnika trebala je da izvrši napad na Skupštinu, probije kordon sajovaca, i zatim ubije Đukanovića.
Zahvaljujući atmosferi „državnog udara“, DPS je osvojio 35 mandata i dobio priliku da sa SD-om i strankama manjinskih naroda formira vlast. Takođe, u aprilu sledeće godine krnja Skupština Crne Gore ratifikovala je Protokol u članstvu u NATO, a zvanično Crna Gora je dva mjeseca kasnije postala 29. članica tog vojnog pakta.
„Državni udar“ bez oružja, svjedoci ubice i makroi
Montirani „državni udar“ toliko je slabo osmišljen da se kao dokaz nije pojavilo ni oružje. Svjedok saradnik Mirko Paja Velimirović izjavio je da je oružje kupio, rasklopio a zatim i uništio na dnu jezera Gazivode.
Glavni svjedok na kojem počiva optužnica Saša Sinđelić, koji je u Hrvatskoj pravosnažno osuđen za ubistvo nevinog čovjeka Mirka Fotesa. Sinđelić je ubio Fotesa kako bi ukrao njegov traktor, upucavši ga hladnokrvno sa četiri metka u leđa, i nalazi se na crvenoj Interpolovoj potjernici.
Ovo Tužilaštvu nije smetalo za montiranje procesa, naprotiv, kako bi zakamufliralo činjenicu da Sinđelića potražuje Hrvatska, on je predstavljen pod lažnim imenom, kao Aleksandar.
Odbrana je više puta ukazivala na nekoliko činjenica: Sinđelić nikada nije bio u Moskvi, psihički je bolestan (dokumentavano sa tri vještačenja), osuđivan je za ubistvo i nalazi se zbog toga na crvenoj Interpolovoj poternici.
Najvažniji dokaz predat je tokom suđenja, 4. oktobra 2018. godine. Iz Ministarstva spoljnih poslova Ruske Federacije stigao je dokument u kojem se nedvosmisleno i službeno potvrđuje da je Sinđelić slagao da je 27.septembra 2016 . godine ušao u Moskvu – te da je iz zone tranzita vraćen u Beograd.
udski proces nije prekinut čak ni kada je Sinđelić pred sam kraj pretresa priznao da je lažno svjedočio.Video prilozi sa priznanjem Sinđelića koje su dostavili advokati odbrane nisu uzeti u dokazni materijal. U znak protesta većina advokata odbrane odbila je da iznese završne riječi.
„Niko od mene nije tražio da uhapsim ili izvršim atentat na Đukanovića i da spriječim ulazak Crne Gore u NATO. Da je neko htio da sprovede državni udar i atentat na Mila to bi se i desilo“, kazao je Sinđelić u emisiji „Ćirilica“ na Televiziji „Hepi“.
Viši sud nakon svega, saopštio je da Sinđelićeva promjena iskaza neće uticati na odluku u predmetu.
Tužilac – tajnovidac
Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić predstavlja farsu cijelog sudskog procesa.
Proglasivši se za tajnovidca, Katnić je tvrdio da mu je Gospod Bog i talik crnogorski dao dokaze. Upoređujući se sa Isusom Hristom, mijenjao je optužbe kriveći i nekriveći Rusiju, tvrdio da „jezero Gazivode teče uzvodno, da se košarka igra nogama, a prijetio je i samoubistvom tako što će se „opasati Nobelom“.
Spojili nespojivo: U „državnom udaru“ sarađivali GRU, CIA i FBI
Optužnica je uspjela da spoji i ono što je nezapamćeno u istoriji: saradnju američkih i ruskih agencija. Tako je SDT u proširenoj optužnici navelo osim Širokova i Popova i agente američkih FBI i CIA-e.
Bivši operativac CIA-e i jedan od vlasnika bezbjednosne kompanije Patriotic Defence Group iz Orlanda Brajan Skot „razbio“ je ove navode tužilaštva sjajnim i preciznim svjedočenjem pred Višim sudom.
Tužilaštvo nije ništa uspjelo da dokaže ni tokom maratonskog pretresa telefona optuženih. Jedino što je bilo očigledno jeste da je Širokov kontaktirao samo sa Sinđelićem. Njegov broj, razgovor niti čak jedna-jedina poruka nisu ga mogli povezati sa nijednim od optuženih.
Iz DF-a su ranije najavili da se neće bez otpora dati povesti u zatvor u presudi koju će donijeti braća Đukanović.
