U Banjaluci se obilježava 27 godišnjica od stradanja 12 beba u Kliničkom centru, preminulih zbog nedostatka kiseonika. Na Novom groblju u Banjaluci služen je parastos, a cvijeće je položeno ispred spomen-obilježja “Život”.

Parastosu, koji su služili sveštenici Eparhije banjalučke, prisustvovali su, i cvijeće na grobnicu 12 banjalučkih beba položili, izaslanik predsjednika Republike Srpske Miladin Dragičević, ministar porodice, omladine i sporta Sonja Davidović, te poslanici u Narodnoj skupštini Davor Šešić i Srđan Mazalica.

Parastos za 12 banjalučkih beba (Foto: RTRS)

Parastos za 12 banjalučkih beba (Foto: RTRS)

Parastosu su prisustvovali i članovi Republičke i Gradske organizacije porodica zarobljenih, poginulih boraca i nestalih civila, kao i članovi porodica preminulih beba.

Polaganje vijenaca na spomeo obilježje 12 beba (Foto: RTRS)

Polaganje vijenaca na spomeo obilježje 12 beba (Foto: RTRS)

Sekretar Udruženja “12 beba” Željka Tubić poručila je da je tragična smrt 12 beba u Kliničkom centru Banjaluka 1992. godine zbog nedostatka kiseonika, događaj koji se ne smije nikada zaboraviti.

– Ovaj događaj ne smije biti izbrisan iz sjećanja i pominjanja, jer je obilježio tok rata i jedan dio istorije na ovim prostorima – rekla je Tubićeva nakon parastosa i polaganja cvijeća na Novom groblju u Banjaluci povodom obilježavanja 27 godina od tragične smrti 12 banjalučkih beba.

Polaganje vijenaca na spomeo obilježje 12 beba (Foto: RTRS)

Polaganje vijenaca na spomeo obilježje 12 beba (Foto: RTRS)

Tubićeva je navela da članove porodica preminulih beba tješi to što ovaj događaj ne pada u zaborav, već suprotno, svake godine koja dolazi više se o tome priča i govori u javnosti, pišu knjige i snimaju dokumentarni filmovi.

– Vrijeme ne može ublažiti gubitak djeteta. Svaka godina koja dođe je sve teža za nas majke i naše porodice. Ne može čovjek biti kompletan ako izgubi dijete, pogotovo bebu kojoj uopšte nije data šansa da živi – kaže Tubićeva.

Podsjetimo, kiseonik banjalučkom Kliničkom centru, nije mogao biti dopremljen kopnom zbog ratnih djestava, a ni vazdušnim putem, jer je na snazi bila zabrana Savjeta bezbjednosti UN za letove iznad BiH.

Vojska Republike Srpske, nakon ovog tragičnog događaja, probila je koridor u Posavini i oslobodila pravac prema granici sa Srbijom, koji su do tada blokirale muslimanske i hrvatske snage. Prva beba umrla je 22. maja 1992. godine, nakon čega je uslijedila agonija i smrt ostalih beba.

Do 19. juna 1992. u Banjaluci je umrlo 12 beba koje su postale simbol kršenja ljudskih prava i neljudskosti međunarodne zajednice. Trinaesta beba Slađana Kobas bitku za život izgubila je u 14 godini života, dok je četrnaestoj bebi Marku Medakoviću nedostatak kiseonika ostavio trajne posljedice.

RTRS