“Zoran je, iskoristivši Jelenino povjerenje, namamio suprugu da se spuste u podnožje kanala, gdje ju je najprije ubo oštrim predmetom u glavu i desni lakat, poslije čega Jelena počinje da bježi. Međutim, Zoran ju je sustigao, zadao joj više udarca u glavu i potom ju je potopio u kanal.”
Sve ovo stoji u optužnici koja je nakon nekoliko dorada podignuta protiv Zorana Marjanovića, i koju je po treći put potvrdio Viši sud u Beogradu, a na koju Marjanović i njegovi branioci imaju tri dana žalbe.
Marjanoviću se stavlja na teret krivično djelo teko ubistvo Jelene Krsmanović Marjanović 2016. godine na nasipu na Crvenki, za koje je zaprećena kazna do 40 godina zatvora.
Slučaj koji tri godine neiscrpno prati srpska javnost uskoro bi mogao da dobije epilog, jer je konačno, nakon nekoliko dorada, podignuta optužnica kojom se Zoran tereti za teško ubistvo, te se očekuje da uskoro počne suđenje.
Kroz tri godine misterije koliko je proteklo od Jeleninog ubistva, došlo je do velikog broj obrta, a sam slučaj pratio je niz nelogičnosti.
Šta je do sada utvrđeno?
Tužilaštvo je prvi put 9. februara 2018. godine podiglo optužnicu protiv Zorana Marjanovića zbog teškog ubistva supruge. Međutim, 20. marta Viši sud u Beogradu vratio je optužnicu na dopunu “radi boljeg razjašnjenja stanja stvari” i kako bi se saslušala mala Jana, Jelenina i Zoranova ćerka.
Potom je 27. juna drugi put podignuta dorađena optužnica, a za sve to vrijeme Zoran je kategorički tvrdio da nema nikakve veze sa ubistvom svoje supruge.
Ono što nije bilo razjašenjeno u prvim optužnicama uglavnom se ticalo dokaza sa lica mjesta, te je bilo potrebno dostaviti vještačenje svjedoka bicikliste M. R. koji je navodno tog dana vidio muškarca i ženu na nasipu koji odgovaraju opisu Jelene i Zorana.
Potrebno je bilo i dopunsko veštačenje Zoranovog telefona koje je pokazalo da je u trenutku ubistva bio isključen. Takođe, provjeravao se u trag krvi koji je pronađen u Zoranovom automobilu za koji je utvrđeno da pripada ubijenoj pevačici. Urađeno je i prostornovremensko veštačenje svih kamera koje se nalaze na kući u Ulici put za Crvenku.
Uz to, Biološkom fakultetu u Beogradu dostavljen je bris DNK uzet sa ogrebotine na desnoj ruci Zorana Marjanovića koji pokazuje da ga Jelena nije ogrebala.
U međuvremenu, Zoran Marjanović je uhapšen septembra 2017. godine. Određen mu je pritvor koji je Apelacioni sud ukinuo 12. jula 2018. godine.
Šta je nepoznato?
Nakon svih dopuna optužnice, vještačenja forenzičara i psihologa, velikog broja DNK analiza, pregledanja nadzornih kamera i ispitivanja osoba bliskih Jeleni i Zoranu pa čak i njihove maloljetne kćerke, neki detalji ovog stravičnog zločina ostali su nerazjašnjeni.
Tako je do danas ostalo nepoznato kojim oružjem je ubijena Jelena, koji je motiv njenog ubistva, zbog čega je Zoranov telefon bio isključen u trenutku ubistva, kao i to gdje je Jelenina burma koju nikada nije skidala.
Šta piše u najnovijoj verziji optužnice?
Prema optužnici, Marjanović se je sa sada pokojnom suprugom i maloljetnom kćerkom Janom 2. aprila 2016. godine oko 17 sati dovezao na nasip u Borči. Jelena je otišla da trči, a on je ostao sa ćerkom.
Međutim, iskoristivši Jelenino poverenje, Zoran ju je namamio da se spuste u podnožje nasipa na kanalu, dok je dijete ostalo na nasipu, navodi se u optužnici. Zoran ju je potom ubo oštrim predmetom u glavu i ruku, nakon čega se pjevačica dala u bijeg.
Tada je, prema optužnici, izgubila patiku i mobilni telefon, kao i gumicu kojom joj je bila vezana kosa.
Zoran ju je, međutim, sustigao i nastavio da joj zadaje udarce. Potom ju je potopio u kanal. Prije nego što je preminula, Jelena je udahnula vodu iz kanala.
Vještačenjem mobilnih telefona Zorana Marjanovića utvrđeno je da je upravo on bio u neposrednoj blizini mjesta ubistva, a kako je obrazloženo u optužnici, on je svjesno isključio svoj telefon čim je stigao na nasip da bi ga ponovo uključio u 17.04 na mjestu gdje je bazna stanica locirala pjevačicin telefon – u vrijeme njene smrti.
Takođe, pjevačicina krv na zadnjem sjedištu Marjanovićevog “mercedesa” predstavlja još jedan bitan dokaz u ovom slučaju.
“DNK izolovan s naslona zadnjeg sjedišta putničkog vozila marke “mercedes” pripada Jeleni Marjanović, a po svom intenzitetu odgovara jačem tragu krvi”, ukazuje tužilaštvo u optužnici protiv Marjanovića.
Treći dokaz koji je ukazao na Marjanovića jeste i blato na njegovim pantalonama koje je nosio u vrijeme ubistva, a koje se podudaralo sa blatom na mjestu zločina. Struktura blata mijenja se na nekoliko metara, te je blato koje je pronađeno na pevačicinoj kosi i blato sa pantalona istog sastava.
