Petar Vujanović iz Prijedora šije i u devetoj deceniji života. Јedan je od najstarijih krojača i posljednjih šeširdžija na ovim prostorima.
Petar žali, jer njegov zanat nema ko da naslijedi. Zato poručuje da onome ko bude želio, znanje će prenijeti besplatno.
Teško je izbrojati kapute, suknje, odijela i druge odjevne predmete koje je sašio Prijedorčanin Petar Vujanović, jedan od najstarijih krojača na ovim prostorima. Voljeni zanat je izučio prije više od šest decenija. Radio je u preduzećima Pobjeda i Borac, a onda sa pokojnom suprugom otvorio privatni krojački salon. Iako su mu 82 godine i danas ponešto sašije svojim vjernim mušterijama. Kaže, zanat mu je, osim porodice, bio i ostao, sve.
Petar kaže da mu šivaća mašina i danas daje hljeb, jer uradi poneku popravku, većinom svojim starim mušterijama.
On je i jedan od posljednjih šeširdžija na ovim prostorima. Vještim rukama napravio je na stotine šešira, koji i danas čekaju kupca.
Modeli su razni – ženske šubare, ljenjinovke, ruske šubare…
Žali, jer njegov zanat nema ko da naslijedi. Kaže da bi rado besplatno prenio znanje onome ko želi da nauči šiti.
Petar šije na mašinama starim više od pet decenija, a ima i jednu stogodišnju. U njegovoj krojačkoj radnji, mašina je uvijek imala posebno mjesto. Kaže, prvo ona, pa kafa i jelo. Za njega je mašina najvažnija, jer je pomoću nje prehranio porodicu, izgradio kuću i odškolovao djecu.
