Na izborima pre tri godine FSRS izigrao prijatelje i spasao Elvedina Begića na čelu FS BiH

Evropska i Svetska fudbalska federacija su 2011. godine srušile tročlano Predsedništvo Fudbalskog saveza BiH, uvele privremeni šestočlani organ upravljanja – Komitet za normalizaciju, u kojem su predstavnici iz Republike Srpske bili Banjalučanin Darko Ljubojević i Dragan Kulina iz Istočnog Sarajeva. Pored njih u ovom telu, koje je imalo zadatak da pripremi izbornu Skupštinu “krovnog” Saveza 2012. godine bila su još po dvojica Sarajlija i Mostaraca, Ivica Osim i Elvedin Begić, odnosno Ivan Beus i Sead Kajtaz.

Mile Kovačević, advokat iz Gradiške tada je izgubio bitku kao predsednik Fudbalskog saveza Republike Srpske, entitetska “kuća fudbala” iz Banjaluke stavljena je na marginu svih zbivanja i minimizirana je, ali ni njen prvi čovek, niti bilo ko drugi od visokih funkcionera FSRS nije posegao za jedinim ispravnim i moralnim činom – ostavkom. Elvedin Begić iz Komiteta za normalizaciju FS BiH imenovan je, kasnije, za predsednika, a za potpredsednike Darko Ljubojević i Ivan Beus.

Tada je krenula borba Mile Kovačevića, koji je u ime Izvršnog odbora i Skupštine FSRS “sklapao priču”, protiv nekadašnjeg fudbalera Borca, Crvene zvezde, španskog Kadiza i Zalaegeršega, Panseriakosa… Ljubojević je Kovačeviću bio glavni trn u oku, baš kao i Dragan Kulina koji je takođe, kao član Komiteta za normalizaciju, našao svoje mesto u Izvršnom odboru FS BiH. Dakle, Kovačević je u mandatnom periodu 2012 – 2016. godina od pet članova iz Republike Srpske u Izvršnom odboru FS BiH mogao da ima sigurna dva, a treće, odnosno peto mesto, pripadalo je njemu kao predsedniku FSRS.

Proglašeni za izdajice i ljude Dine Begića, Ljubojević i Kulina nisu uživali nikakvo poverenje FSRS kojim predsedava Mile Kovačević, pa je na jednoj od Skupština u tom mandatu bio predlog da se Ljubojević i Kulina zamene drugim članovima, što nije prošlo jer su se pobunili Draško Ilić i Milorad Lale, predsednici područnih saveza Banjaluka i Istočno Sarajevo. Tako je unapred dogovoren predlog Slobodana Đorđića iz PFS Bijeljina za skupštinskom govornicom u hotelu “Vidović” u Banjaluci ostao samo pokušaj eliminacije Ljubojevića i Kuline.

Svestan da sa Zlatkom Spasojevićem iz Doboja i Miloradom Sofrenićem iz Bijeljine ne može da aktivira “zaštitni mehanizam” iz Statuta FS BiH za odbranu autonomnosti i izvornosti FSRS, ako mu je to uopšte i bio cilj, Kovačević je u Izvršnom odboru tražio još jedan partnerski glas i dobio ga je u Josipu Bevandi iz Širokog Brijega.

Četiri godine bivši direktor premijerligaša s “Pecare” je čuvao i štitio fudbalsku Republiku Srpsku, nije dozvoljavao da Sarajevo preglasa Banjaluku, postao je “brat” Mile Kovačevića, zajedno su putovali i na Svetsko prvenstvo u Brazil sa još, nažalost, pokojnim Miloradom Barašinom. Tako je bilo sve do 2016. godine kada se dogodio neverovatan “salto mortale” FSRS, što mnogi nazivaju i izdajom vlastitog interesa! Naime, prvi čovek FSRS je “svezao zastave” sa Elvedinom Begićem i njegovim kumom Irfanom Durićem, “pustio je niz vodu” Josipa Bevandu, koji od tada ne obavlja nijednu funkciju u “krovnom” Savezu. Koliko je to bio nelogičan “pakt” Kovačevića i Begića najbolje oslikavaju reči legendarnog Faruka Hadžibegića iz decembra te 2016. godine, kada je Begića proglasio nelegalnim predsednikom FS BiH.

-Od kada je ušao u Komitet za normalizaciju Dino Begić je počeo da pravi smicalice. Napravio je atmosferu da je problem samo Republika Srpska, odnosno Mile Kovačević. A problem su bili dupli ugovori, zbog toga je Savez suspendovan. Neki su zbog toga završili u zatvoru. On je samo hteo da sruši Milu Kovačevića – govorio je tada Hadžibegić.

Bila je to godina kontroverznih izbora i u FSRS kada je mladi Petar Jelić zamalo pobedio Milu Kovačevića u trci za predsednika entitetskog Saveza, nakon kojih su potpredsednik i generalni sekretar FS BiH Darko Ljubojević i Jasmin Baković tvrdili da su nelegalni i nisu u skladu sa statutarnim odredbama. Međutim, tandem Begić-Kovačević je imao svoj plan, pa su Ljubojević i Baković razrešeni vodećih funkcija u zajedničkom Savezu. Kasnije su eliminisani i Begićevi bliski saradnici: Ibrahim Adilagić, Amer Halep i Senad Islam.

Tada je FSRS spasao Elvedina Begića koji je već bio na izlaznim vratima, vratio ga u život i bio najzaslužniji što je nekadašnji komitetlija dobio drugi uzastopni predsednički mandat. Kovačević i njegovi delegati izigrali su interni dogovor unutar FS BiH da drugi predsednički mandat u “krovnom” Savezu iz Federacije BiH pripadne “županijskoj komponenti”. Tome je uveliko kumovao i Mostarac Ivan Beus, još jedan član nekadašnjeg UEFA Komiteta za normalizaciju, koji se sklonio u stranu, inače direktor Zrinjskog. Samo se Republika Srpska, u ovoj gubitničkoj priči, odrekla svog potpredsednika Darka Ljubojevića, jer nije bio po volji Mile Kovačevića.

Pismo Nihada Hodžića, koje je podiglo veliku prašinu u “Dejtonskoj zemlji”, a potom i stav Pravne komisije FS BiH “Mile Kovačević ne može da bude smenjen” kada to zvanično još niko nije pokrenuo, su na najbolji način, poput pečata, dali odgovore na razloge zbog kojih je Mile Kovačević 2016. godine od najomraženijeg čoveka Elvedinu Begiću postao najverniji i najbolji saradnik.

Iduće godine, po Statutu FS BiH, predsednik treba da bude po predlogu FSRS, ukoliko se ne dogode neke nove sankcije UEFA i FIFA i drugi Komitet za normalizaciju?! Sarajevo to i priželjkuje, pa Milu Kovačevića gura kao mamac da bi se izazvala reakcija iz Niona i Ciriha.

FSRS dobija 150.000

Fudbalski savez Republike Srpske čiji je godišnji budžet između 700 i 750 hiljada maraka je nakon “pakta” Kovačević-Begić iz “krovnog” Saveza, po rečima predsednika FSRS, dobijao 150.000 maraka na ime omladinskog fudbala, a godišnji proračun FS BiH je više od 20 miliona konvertibilnih novčanica.

Ako Republici Srpskoj pripada trećina, koliko ima i članova Izvršnog odbora, onda je to neka čudna matematika da je 150.000 trećina od 22 miliona. Doduše, poklanjao je FS BiH i džipove i vozni park entitetskom Savezu, možda se “namirila” trećina…

Stadioni

Nelogično savezništno Mile Kovačevića i Elvedina Begića donelo je i tu priču da se sredstva UEFA za infrastrukturu uglavnom troše na teritoriji BiH pod vlašću “kantonalne komponente”. Tako su modernizovani stadioni Bilino polje u Zenici i sarajevska Grbavica, u pripremi je i rekonstrukcija Olimpijskog zdanja na Koševu…

Šta je sa stadionima u Banjaluci, Trebinju, Modriči, Istočnom Sarajevu, Bijeljini, Doboju… Čak su izvan ove priče i Mostar, odnosno Široki Brijeg.

Ćutanje kao obaveza

Izvor: Sportski žurnal