Kardiovaskularni bolesnici u Srpskoj mjesecima moraju da čekaju na holter ili ultrazvuk, strahujući u međuvremenu hoće li ih srce izdati ili će dočekati preko potrebni pregled.
Iako iz bolnica poručuju da urgentne slučajeve rješavaju tako što pacijentima holter postavljaju isti dan kad dođu, dešavalo se da čovjeku čije srce radi sa 30 odsto kapaciteta ovu proceduru zakažu tek za tri mjeseca. Žalio se pacijent da se jako loše osjeća, da jedva hoda i govori, ali badava, termin za holter je ostao zabetoniran.
Sa još više strpljenja moraju da se naoražuju oni koji u najvećoj bolnici u RS moraju na ultrazvuk srca, s obzirom na to da ovaj pregled ne mogu da obave prije no što prođe osam mjeseci od dana zakazivanja.
Nevoljnici, koji su na višemjesečnom čekanju, sumnjaju da je u pozadini ove priče nečiji cilj da pacijenti odlaze u privatne ordinacije i tamo obavljaju pomenute preglede, koji koštaju i po par stotina maraka.
Bilo kako bilo, jasno je da negdje debelo škripi, a gdje, interesuje samo pacijente koji bi, ako ikako mogu, da izbjegnu preglede kod privatnika.
Međutim, u strahu da mjeseci čekanja mogu dodatno da ugroze njihov ionako oštećen kardiovaskularni sistem, mnogi ne žele da kalkulišu, nego se kako-tako snađu za pare, pa pravac privatna ordinacija. Očigledno, draža im je nesanica zbog razbijanja glave da su privatniku dali par stotina maraka, nego da razmišljaju hoće li u državnoj bolnici uopšte dočekati pregled.
Priznaju da, ako već nisu u kategoriji urgentnih, ne bi bio problem da sačekaju mjesec-dva, pa čak i tri, ali pola godine, to već nije ni za čije bolesno srce.
A da bi pokazali i dokazali da rješenje postoji nije im bilo teško da sračunaju da jedan holter aparat može da se kupi po cijeni od 2.000 do 5.000 KM. Dakle, kupovinom osam ovih aparata, što bi koštalo maksimalno 40.000 KM, čekanje bi se svelo na svega tri mjeseca, možda i kraće.
Šta drugo pomisliti nego da holter aparati nisu skupi, već da su životi pacijenata, očigledno, suviše jeftini.
