Nećemo sad o uspješnim, obrazovanim i tip-top dotjeranim majkama četovoro djece, koje u prigodnim emisijama cvrkuću kako je „sve moguće, samo se treba dobro organizovati“. Takve će dobiti priliku, kad se organizuju sa prosječnom platom i prosječnim poslom, kakve obavlja 80 odsto prosječnih mama i tata u Republici Srpskoj. I kad prestanu jahati cijelu bližu i dalju rodbinu, a bogami i širu društvenu zajednicu, svojim majčinstvom.
Nećemo ni o agilnim borcima protiv bijele kuge, koji nam kao primjer dobre prakse i besprijekornog patriotizma prikazuju kuće bez fasada u kojima roditelji bez zuba i posla rađaju mnogobrojnu djecu bez budućnosti.
Pustimo sad kraju sve te krajnosti i zapitajmo se: Kako danas živi većina mladih roditelja u RS?!
Moraju li da rade dva ili tri posla, da bi otplatili kredit za stančić od 30 kvadrata?
Odlaze li na posao s pitanjem: da li će dijete, opet, u vrtiću pokupiti neki virus i ko će ga čuvati ako se razboli?
Prihvataju li mame, a naročito tate, svakakve radne zadatke, gutaju li uvrede osionih šefova, samo da ne bi ostali bez posla?
Bude li se noću da bi gledali svoju usnulu dječicu, jer preko dana nemaju kad da ih vide? I to ne zato što „ganjaju karijeru“, nego zbog toga što se bore za svaku marku, da im djeca sutra ne bi bila gladna?
Bude li se noću i prestravljeni prebiru po portalima vijesti o pedofilima, otmičarima i narko-dilerima u školskim dvorištima? Među kojima ima i policajaca.
Plaču li tiho u mraku, jer dijete želi brata ili sestru, a oni ne mogu, koliko god se trudili, pružiti sigurno i dostojanstveno djetinjstvo još jednom potomku?
Osećaju li se jadno kad ih majka, djetetova baka, pita: djeco, treba li vam para? Jer bakina je penzija, da se ne lažemo, jedini siguran prihod u porodici. Nek’ je 200 KM, ali nek’ je redovna!
Da li se tate, a naročito mame, dotjeraju kao za modnu reviju, pa kupe trendi kolica i dudu, plus tablet i sve to na veresiju? Pa tutnu djetetu tablet u ruke i cuclu u usta i tako paradiraju glavnom ulicom? Ima i toga. A zašto to rade? Zato što su ih ubijedili da tako treba, da samo tako i sebi i djetetu osiguravaju „mjesto u društvu“.
Vjeruju li mame i tate da se Republika Srpska baš stvarno, onako zdušno, roditeljski, bori za natalitet?
