Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović ponovo je stala na stranu revizionista Drugog svjetskog rata otkrivši spomenik fra Bernardu Sokolu, koji je septembru 1944. godine prijavio Nijemcima korčulanske partizane koji su kasnije strijeljani, navodi portal Telegram.
Podatak o toj dojavi njemački vojnik, saradnik partizana, prenio je časnoj sestri Manes Karninčić, koja je takođe bila saradnik partizana. Ona je informaciju proslijedila dalje, ali se partizanskim borcima više nije moglo pomoći.
To nije smetalo Kitarovićevoj da se, prilikom otvaranja galerije i otkrivanja biste, zahvali svim “hrvatskim mučenicima”, pa tako i Sokolu.
Sokola su kasnije ubili drugi korčulanski partizani, ali se zaboravlja kontekst tog čina i ono što se desilo prije.
Katolička crkva je, osim Manes Karninčić, i Andra Vida Mihičića, kustosa splitske Galerije umjetnina, koji je na tom području takođe bio u partizanskom pokretu, izabrala baš Sokola kao ličnost koja zaslužuje bistu.
Činjenica da je Sokol ubijen, jednostavno ne može biti dovoljna za takvu odluku, jer čovjeka ponajviše određuje ono što je radio, stvarao i ostavio u nasljeđe, navodi istioričar Dragan Markovina u tekstu za hrvatski portal.
Zato, kada se Kitarovićeva pozove na to da je ona sljedbenik Sokolovog nasljeđa, to predstavlja primarno problem hrvatskog društva.
Hrvatska je nastala upravo na izboru i nastojanjima ljudi kao što su bili Andro Vid Mihičić i Manes Karninčić, na koje i crkva može biti ponosna. A svaka negacija i prećutkivanje te činjenice odvodi društvo i zemlju u raskorak sa modernim svijetom, konstatuje Markovina.
