Safet Demiri (44) iz Ljubije kod Prijedora, koji je bio nepokretan i zatvoren u četiri zida, prije par mjeseci doživio je čudo i ponovo je stao na vlastite noge.
Demiri za Srpskainfo priča da se kreće uz pomoć jedne štake, te da ponovo udiše svjež vazduh.
– Nisam mogao hodati od pretprošle godine. Bio sam i na liječenju u bolnici u Prijedoru oko dva i po mjeseca. Mislim da su mi mnogo pomogle injekcije koje mi je davala doktorka, ali niko od ljekara mi nije rekao šta je bio uzrok moje nepokretnosti – tvrdi on.
Dodaje da je presrećan što može sam da ode do javne kuhinje da ruča.
– Ona nije daleko od moje kuće. I ja polako odem sa jednom štakom, tamo ručam i popričam sa ostalim korisnicima. Dok sam bio nepokretan donosili su mi ručak iz javne kuhinje – priča Demiri, koji ističe da mu je taj ručak iz javne kuhinje jedini obrok u toku dana.
Navodi da ima tek toliko da kupi paštete ili konzerve te da se time hrani, dok je uz pomoć dobrih ljudi i Merhameta nabavio drva za zimu.
– Pomažu mi ljudi. Mjesečno od Centra za socijalni rad dobijem 295 KM, ali nije to mnogo. Platim struju, kupim lijekove i ostalo potrošim na hranu – opisuje Safet svoju muku.
Foto:Bojana Majstorović/RAS Srbija
Navodi da je sada, kada ponovo može da se kreće, dobro ali i da mu je najveća želja da nađe ženu, srodnu dušu sa kojom bi dijelio sreću i tugu.
– Volio bih da se oženim. Srećan sam što mogu hodati i sada bih volio da osnujem svoju porodicu – kaže on i ističe da trenutno stanuje u ljetnoj kuhinji, koja je smještena pored njegove porodične kuće.
Podsjećamo, na portalu Srpskainfo objavili smo prije nekoliko mjeseci priču o nepokretnom Safetu, kojeg je maćeha nakon očeve smrti izbacila iz porodične kuće, te je plaćao kiriju za stan. Sada, ističe, uspio je da postigne dogovor s maćehom i da se vrati na porodično imanje, pa se nada da ga više neće morati napuštati.
Sreću što je Safet ponovo pokretan i na porodičnom imanju ne kriju ni njegove komšije, posebno Ahmet Rešidović.
Pročitajte još:
– Zahvaljujući našoj maloj pomoći i njegovoj vjeri da će ponovo stati na svoje noge, on je prohodao. Svi su ga otpisali, kao i on sam. Bio je dobio invalidska kolica, ali sam vidio da ima osjećaj u nogama. Razgovarao sam s njim i nagovarao ga da hoda – priča Rešidović.
Dodaje da je Safetu bila potrebno da ga neko ohrabri i uvjeri da on može ponovo na noge. Kaže da mu je nakon svih životnih nedaća potrebna ljudska toplina i prijateljski razgovor.
– Nekako smo uspjeli i presrećni smo što on hoda. Nema ništa ljepše nego vidjeti ga u dvorištu i što ide sam po ručak u javnu kuhinju. On je za nas senzacija – ističe Rešidović.
Dodaje da zajedno sa Safetom maštaju o njegovoj ženidbi i osnivanju porodice. Budući da je Safet ponovo prohodao, vjeruju da ni njegova ženidba nije nemoguća.
Teška sudbina
Mještani Ljubije kažu da je o Safetu najviše brinuo otac, koji je preminuo prije tri godine. Njegova majka je ostala da živi u Srbiji poslije prošlog rata, gdje su svi bili izbjegli.
Safet je ostao sam sa maćehom u očevoj kući, ali zbog loših odnosa boravi u ljetnjoj kuhinji. Safet kaže da o njemu brinu dobri ljudi, te da mu je svaka pomoć dobrodošla.
