Na dječijem groblju u parku Diane Budisavljević u Sisku, održan je pomen na stradanje srpske djece sa Kozare u dječijem logoru u Sisku tokom Drugog svjetskog rata. Ovaj logor bio je jedan od nekoliko dječijih logora u NDH-a, što je jedinstven slučaj u ljudskoj istoriji. I danas je sa ovog mjesta poručeno da se ovakav zločin ne smije nikada zaboraviti, kao i da se treba suprotstaviti reviziji istorije u Hrvatskoj koja je i te kako prisutna.
Bezbrižno djetinjstvo i odrastanje, dječije igrarije za Dobrilu i njene drugare, bili su samo nedosanjani san.
U ljeto 1942. godine, preživjela je golgotu dječijeg logora u Sisku, a ožiljci u njenom sjećanju ne blijede ni nakon 77 godina.
– Boli me to, jer smo ovdje ostavili braću, sestre… Kad sam otišla u logor imala sam deset godina, prošla sve golgote i strahote – priča Dobrila Kukolj.
Ovo stratište, isključivo za srpsku djecu, nastalo je 3. avgusta 1942. godine, a većina djece u logor je stigla sa Kozare.
Tačan broj stradalih nikada nije bio utvrđen, a prema pojedinim podacima u pitanju je i do 3.000 djece.
Logor za srpsku djecu u Sisku je bio najveći logor za djecu u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i uz ostale logore u NDH, jedino mjesto na svijetu u kome su ulogorena i ubijana isključivo djeca.
Iz ovog dječijeg logora, humani i hrabri ljudi uspjeli su da izvuku oko 2.200 kozarske djece i prebace ih u Zagreb i Sisak.
Јedna od tih porodica bila je i porodica Barać, koja je 1974. godine i inicirala da se u pomen na stradalu srpsku djecu napravi spomenik.
– I u mojoj kući je bila curica, zvala se Kosa Švraka. Moja mama ju je uzela jer je imala ime ptica, a bila je lijepa, crna, iz Potkozarja – opisuje Leposava Barać Kulenović, inicijatorka gradnje spomenika u Sisku.
Nažalost, u Hrvatskoj danas ima mnogo onih koji na bilo koji način žele da obnove ideologiju i režime smrti i stradanja, tvrdeći da dječiji logori nisu postojali, kažu u Srpskom narodnom vijeću.
– Mi imamo moralnu obavezu da na naše potomke prenosime sve i da ih učimo šta se ovdje dogodilo. Uvijek su postojali neki oblici revizionizma, ali im se treba oštro i jasno suprotstaviti – naglasila je Dragana Јeckov, poslanik u saboru Hrvatske, Srpsko narodno vijeće.
U spomen-parku Diana Budisavljević, nazvanom po čuvenoj humanitarki koja je spasavala djecu iz ustaških logora, ni ove godine, kao ni prethodnih, nije bilo ni predsjednice Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović, a ni njenih izaslanika, što jasno govori o pokušaju da se umanji značaj stradanja srpske djece, ali i samog obilježavanja.
