Najava srpskog člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika da će na jednogodišnje NATO integracione ucjene bošnjačkog bloka u formiranju Savjeta ministara, odgovoriti uslovljavanjem “odlaska” stranih sudija iz Ustavnog suda BiH, ponovo je otvorilo pitanje njihovog ustavnog osnova i političko-pravničkog angažmana u vrhovnoj sudskoj instituciji.
Prema dejtonskom Ustavu strane sudije mogle su da, domaćim, da budu zamijenjene još 2001. godine. No, skoro dvije decenije “mjesto” im štiti, upravo, bošnjačka elita! Ne bez razloga!
U demokratiju se zaklinju, a sudokratiju zaštitnički “njeguju”! Suverenitet BiH im “ritualno” omiljena tema, a protektorat “stranih prijatelja i zapadnih ambasada” višedecenijska konstanta! I čim se nagovijesti mogućnost odlaska stranih tutora iz BiH, Sarajevo horski odgovori NE!
Nestanu imaginarne granice između struke i politike. Identičan sarajevski zaštitnički odnos i prema sudijama – strancima u Ustavnom sudu BiH, već skoro dvije decenije.
– Јoš 2001. godine istekao je rok kojim je Ustavom BiH predviđeno da Parlamentarna skupština zakonom može regulisati kako birati sudije koje su popunjavali stranci, dakle oni koje je imenovao predsjednik Evropskog suda za ljudska prava – istakao je Mile Dmičić, profesor ustavnog prava.
No, 18 godina kasnije, troje stranih sudija iz deleke Moldavije, potom Makedonije i italijanske Katalonije, i dalje u pravnom vakuumu.
Umjesto Zakona o Ustavnom sudu BiH koji je trebalo da definiše izbor troje domaćih, zamjenskih sudija i precizira ostale pojedinosti – tek interni akt prosto nazvan “pravila”, koje su sudije, domaće i strane, same sebi prilagodile.
– Odredbe Ustava se mogu mijenjati i to je jedno od prednosti Dejtonskog sporazuma što zapravo ne bi trebala nikakva asistencija međunarodne zajednice da se promijeni Ustav. Naravno, pod uslovom da postoji politička volja i dvotrećinska većina u Predstavničkom domu i u Domu naroda – navodi Kasim Trnka, profesor ustavnog prava.
A bilo je nastojanja da se izbor sudija i rad Ustavnog suda, zakonski uokviri u BiH, kao u svim demokratskim zemljama. U šest postdejtonskih mandata bh. parlamenta – kao jedinog nadležnog zakonodavnog tijela – čak pet pokušaja srpskih i hrvatskih poslanika! Ali nije bilo volje bošnjačkih parlamentaraca.
Nizala su se identična uslovljavanja i politike i bošnjačke pravne struke. Prvo u Parlamentu ukinuti mehanizme entitetskog glasanja. Po mogućnosti i sve druge zaštitne mehanizme konstitutivnih naroda i eniteta i u ostalim institucijama.
I dok “zaštitnici stranih sudija” ubjeđuju kako u Ustavnom sudu nema mjesta za politiku ili nacionalnu diobu, zaboravljaju da su dva poslanička reprezenta Seada Palavrić i Mirsad Ćeman, nosila SDA-ovu političku odoru prije nego su se presvukli u sudijske toge. Da stranačke ciljeve resetovali nisu, dokazivali su svih prethodnih godina.
I uz pomoć upravo onih koje političko pravničko Sarajevo štiti – stranih sudija preglasavali su srpske i hrvatske kolege.
– Neću reći uvijek, ali vrlo često se prilikom donošenja odluka rukovode izvjesnim političkim mjerilima i u dosta slučajeva odluke donose u omjeru pet prema četiri, jer se trojica stranih sudija skoro uvijek, koliko je meni poznato, izjašnjavaju onako kao i dvoje bošnjačkih sudija – pojasnio je Goran Marković, profesor ustavnog prava.
Preglasavanjem su bh. “čuvari Ustava” demokratski nedopušteno mijenjali taj isti Ustav, po političkom sarajevskom diktatu da se ukine, ugasi, omalovaži, zabrani… sve što se odnosi na Srbe i Srpsku. Atakovale i na istorijske fakte i kolektivno sjećanje naroda. Smetao im je Dan Republike, grb, zastava, himna. Sa imena gradova skinuli su prefiks “srpski”.
Na drugoj strani, godinama, čak ni Sarajevo nije moglo da sakupi 17 delegata u Klub Srba.
Srpski penzioneri još ne primaju penzije tamo gdje su ih zaradili. Vlasnici vojnih stanova, njima ne raspolažu.
Srbi godinama tragaju za nestalim članovima porodica, a vlasti nikako da skinu embargo sa tog dijela sarajevske ratne drame.
Recidiv rada stranih sudija više nego jasan i godišnje vrijedan pojedinačno i do 60.000 KM. Ne čudi onda sarajevska zavisnost od navodno nezavisnih stranih sudija!
