Bacanjem cvijeća sa gradskog mosta u rijeku Sanu u Prijedoru obilježene su 24 godine od egzodusa Srba iz Sanskog Mosta.
Na gradskom mostu u Prijedoru okupili su se Srbi koji su ostavili u Sanskom Mostu sve što su godinama sticali. Među njima su i oni koji su tokom sukoba ostali bez najmilijih i čiji gubitak nikada ničim ne mogu nadoknaditi.
Za Miru Mrđa današnji datum je posebno težak. Prije 24 godine napustila je Lušci Palanku, ali tada je nestao i njen sin Darko Mrđa.
Foto: Bojana Majstorović/RAS Srbija
-Imao je samo 21 godinu kada je nestao. Otišao je na redovno služenje vojnog roka i sva ratišta je prošao. Na kraju samog rata njih četvrocia su ušla u stanicu policije u Sanskom Mostu jer nisu znali da su to preuzeli muslimani. Njih dvojica su tu ubijeni-priča ona.
Dodaje da je Darkovo tijelo nekoliko puta premještano.
– Čekali smo tri godine razmjenu i dobili smo samo par koščica koje smo poslali na DNK analizu. Sahranili smo ga na Pašincu u Prijedoru i nikada ne bi otišli odavde zbog toga. U Lušci Palanki je sve porušeno i ništa nije ni obnovljeno – kaže ona.
Foto:Bojana Majstorović/RAS Srbija
Jedini sin ubijen je i Mili Iliću iz Dabra kod Sankog Mosta. Kao redovni vojnik ubijen je kod Srbobrana kada je imao 19 godina.
– Žao mi je boraca koji su dali živote, slabo napredujemo i zbog njih je to sramota. Pojedini oficiri su slabo vodili računa o najmlađima – ističe Ilić.
Dodaje da je na današnji dan sa kćerkom, suprugom i punicom koja je imala 85 godina pješice napustio rodni Dabar kod Sanskog Mosta.
– Došao sam sa ratne linije i bio ispred kuće kada nam je javljeno da moramo bježati. Pješice smo išli preko sela Đedovača i došli smo do Sanskog Mosta gdje je bila rampa koja je otvorena tek kada su neprijatelji ušli u grad – prisjeća se on.
Navodi da je Dabar sa 920 domaćinstava bio među naseljenijim selima u bivšoj Jugoslaviji.
– Sada gore živi 75 starijih ljudi. Pola sela ima struju, a pola nema. Vode nemaju nikako pa se muče – kaže on.
Ističe da su iz opštine Sanki Most tvrdili da je njegova kuća obnovljena te da to nije tačno.
– Sramotno je što je opština poslala dopis da mi je kuća obnovljena, to nije bilo tačno! Jedva sam uspio sa svjedocima dokazati da to nije odrađeno. Neko je sklonio pare na moje ime da je kuća urađena, a ni govora o tome! Posle sam ganjao donaciju, ali nisam je dobio – tvrdi Ilić.
Foto:Bojana Majstorović/RAS Srbija
Napad muslimanskih snaga, nakon što je pao Sanski Most u Prijedoru zaustavio je treći bataljon 43 motorizovane brigade. Na njegovom čelu bio je komandant Draško Vujić.
-U momentu kada smo išli da zaustavimo napad na Prijedor bile su nepregledne kolone civila, žene sa djecom, traktori, to su zaista teški trenuci – prisjeća se Vujić.
Smatra da je današnji datum značajan za čitavu RS i da bi trebalo da obilježavanju u Prijedoru prisustvuju svi koji su dali doprinos da se zaustavi rat.
– Mi koji poštujemo porodice naših poginulih boraca i naše ratne vojne invalide vječno ćemo obilježavati ovaj dan. On nas podsjeća na najtužnije i najgore moguće događaje koji su se mogli desiti , branili smo tada ostatak Republike Srpske, počevši od Prijedora pa dalje, naravno u tome smo uspjeli i nadamo se da se takvi nemili događaji neće dešavati više nikome – izjavio je Vujić.
Foto:Bojana Majstorović/RAS Srbija
Predsjednica Organizacije porodica poginulih i zarobljenih boraca i nestalih civila iz Prijedora, Zdravka Karlica kaže da je Sanski Most primjer najbržeg iseljavanja Srba.
– Ljudi su u najkraćem roku pobjegli iz svoga mjesta. Mnogi su zarobljeni tamo, a mladost je uništena. Veliki je broj mladih koji su zarobljeni i ubijeni- rekla je Karalica.
Apelovala je na predstavnike vlasti iz Federacije BiH da pronađu razumjevanje za Srbe u Sanskom Mostu.
– Apelujem da se prema Srbima povratnicima i onima koji su tamo ostali ponašaju jednako kao što se mi ponašamo prema Bošnjacima koji su u Prijedoru. Mnogi Srbi u Sankom Mostu nemaju struju ni vodu i jako teško žive – istakla je ona.
Dodala je da su Sanjani rasuti po čitavom svijetu te da je teško dođi do svih podataka i tužnih ratnih svjedočenja.
