Kako je, bauljajući kroz ideološku maglu plasiranu iz Stranke demokratske akcije, najradikalniji dio bošnjačkog glasačkog tijela podržao Željka Komšića ako Dragan Čović pobijedi i uđe u Predsjedništvo BiH, Milorad Dodik će uz njegovu pomoć oslabiti zajedničke institucije, paralisati zakonodavnu funkciju BiH i zaustaviti evroatlantski put zemlje, navodi se između ostalog u autorskom tekstu Dževada Galijašević, stručnjaka za bezbjednost za portal Pečat.
Tekst prenosimo u cijelosti:
Bauljajući kroz ovu ideološku maglu, plasiranu iz Stranke demokratske akcije, najradikalniji i, usuđujem se reći, najprimitivniji dio bošnjačkog glasačkog tijela podržao je Željka Komšića i uselio ga u Predsjedništvo BiH.
Da li su na taj način Bošnjaci glasali za rat?
Ima li mudre glave? Teško bi bilo izvršiti preciznu diferencijaciju Komšićevog glasačkog tijela, pa utvrditi koji su među njima glupi, a koji radikalni, kada se glupost i radikalizam u Bosni i Hercegovini prepliću, pomažu i nadopunjuju. Ali ništa lakše nije u cijelom Sarajevu naći jednu glavu, dovoljno mudru, da objasni zavedenim glasačima da je Bosna i Hercegovina rezultat dogovora velikih sila, zatim saglasnosti oko tog sporazuma koju su dale Srbija i Hrvatska, te na kraju samo prihvatanja lokalnih i zavađenih strana u samoj BiH.
Istina je da o opstanku zajedničke države, i njenoj eventualnoj podijeli, ni sad ni ikad neće odlučivati ni Čović ni Komšić. Ali kakva će ta država biti u stvarnosti i kako će funkcionisati – odluku ipak donose i u život sprovode isključivo lokalni faktori. Kako u ovom trenutku izgleda slika nazor-države, tj. države na silu?
SDA (Izetbegović), DF (Komšić), HDZ (Čović), SDS (Šarović) i PDP (Ivanić i Borenović) iskoristili su petogodišnju vladavinu, obilježenu kriminalom, korupcijom i bezbjednosnim haosom, da onemoguće zakonodavnu aktivnost zemlje; da spriječe funkcionisanje Predstavničkog i Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH i da ne dozvole izbor Savjeta ministara, koji je u načelu nosilac svih aktivnosti vezanih za odluke i zakone, međunarodnu saradnju, ali i imenovanja u više od 64 agencije koje djeluju na zajedničkom nivou. Paradoks je da koliko god BiH ima ekstremističkih, vehabijskih komuna bar toliko ima i agencija koje s vehabijama djeluju komplementarno. Upravo ta garnitura koja vlada pet punih godina uspjela je da u potpunosti zaustavi evroatlantski put Bosne i Hercegovine, a zatim da za isto optuži Milorada Dodika, SNSD i Republiku Srpsku.
Teret a ne rješenje Iako su ga sami blokirali, sada očekuju od Dodika da im taj put odblokira, prihvati NATO i evropske integracije, te da gurne BiH u zagrljaj Zapadne alijanse. Usput, sve glasniji su oni koji u ime Sarajeva očekuju da Dodik utiče na Čovića i da pokrene muslimansko-hrvatski entitet FBiH, koji je paralisan i obezglavljen po “Mostarskom modelu”. Ni više – ni manje…
Bosna i Hercegovina je u potpunosti posvađana sa realnim životom. U ovoj se kvazidržavi ne grade putevi, ne brine o obrazovanju, zdravstvenoj ili socijalnoj zaštiti… Ona nema svoje penzionere, ni svoje ratne veterane. Ona samo ljubomorno čuva pravo na represiju i obavještajne podvale: to neustavno pravo stečeno pritiscima na Republiku Srpsku. Otuda ovakva zajednička država nije rješenje nego teret. To je najuočljivije sada kada je Bakir Izetbegović, uz pomoć Komšića i drugih partnera, blokirao državu i nastavio da je, uz otvorenu američku podršku, razgrađuje.
S druge strane, situacija u Republici Srpskoj je jasna – Milorad Dodik je sa svojim saradnicima formulisao interese i ciljeve srpskog naroda u BiH. Kroz političku borbu za državotvorni kapacitet Republike Srpske iskristalisale su se težnje naroda da kroz Dodikovo liderstvo izgradi funkcionalnu državu, s modernim zakonskim rješenjima i snažnim institucijama. Taj izazov Dodik je prihvatio otvoreno se suprotstavljajući propagandnim stereotipima o ratu u BiH i ulozi srpskog naroda u njemu, dok su mnogi politički akteri tzv. Saveza za promijene kukavički podvijali rep, mirno slušajući laži i optužbe na račun vlastitog naroda.
I bez rata… Istovremeno i Rusija se pokazala pouzdanim partnerom Republici Srpskoj, pomažući političkim uticajem i ulaganjima kao peti investitor po značaju u BiH. Iako su ta ulaganja više izraz kulturno-istorijske povezanosti i prijateljstva nego posebnih ekonomskih interesa, Rusija je veličinom investicija odmakla daleko ispred svih islamskih zemalja: Turske, Saudijske Arabije i Kuvajta, koje nisu ni među deset najvećih ulagača u BiH. Naravno, to nije tema u Sarajevu.
Čaršija bistri radikalne projekcije novog uređenja BiH, deklaraciju koja otvoreno ruši Dejtonski sporazum, kao i učestale objave rata, prijetnje sukobima i “crvenim linijama”. Teme koje su “princa islamizma” Bakira Izetbegovića dovodile s margine interesovanja javnosti u fokus i činile ga navodno važnim političkim faktorom. No i čaršija pokazuje prve znake umora. Poslije svih promašenih političkih poteza i odluka SDA, moć Bakira Izetbegovića vidno slabi a Bošnjaci sami sebe marginalizuju na putevima napretka i regionalne saradnje, dok se spolja nametnuta ideja zajedničke države raspada kao mjehur od sapunice. I bez rata…
