Republika Srpska trebalo bi da donese strategiju odbrane, piše Predrag Ćeranić, dekan Fakulteta bezbjednosnih nauka u Banjaluci, u autorskom tekstu “Sarajevo radi na demontaži Dejtona – Banjaluci je potrebna Strategija za odbranu Srpske” za portal Sve o Srpskoj.
Tekst prenosimo u cijelosti:
Predsjedavajući Predsjedništva BiH, Željko Komšić, uputio je pismo predsjedniku Kraljevske švedske akademije nauka Matsu Malmu u kojem protestuje zbog izbora laureata za književnost Petera Handkea.
Na to Komšićevo pismo odreagovao je srpski član Predsjedništva Milorad Dodik ukazujući da se Komšićevo pismo može posmatrati isključivo kao njegov lični stav.
Šta će se dogoditi ako se Handke odazove pozivu da prisustvuje proslavi Dana Republike u Banjaluci?
Hoće li biti zadržan na granici jer mu je u međuvremenu zabranjen ulaz u BiH, kao što se to dogodilo ruskom piscu Zaharu Prilepinu? Ministarstvo bezbjednosti donijelo je odluku na osnovu informacija Obavještajne agencije!?
U “tamnom vilajetu” sve više svjetski poznatih imena na “crnoj listi” Ministarstva bezbjednosti.
Izgleda da je Željko Komšić postao Izetbegovićev “rovokopač”, koji se ne ustručava da iznosi ni potpuno antidejtonske stavove, uvjeren da je tzv. građanska BiH samo pitanje dana.
Kada bi se okušao kao tviteraš, zbog “bisera” kojima javnost sve češće zasipa, ne bi ga razlikovali od Mektića.
Јedna od “sjajnih” Komšićevih izjava je sljedeća: “Mišljenje Evropske komisije pregazilo je zahtjeve HDZ za izmjenama Izbornog zakona kao voz štakora na šinama”.
Komšić potpuno zaboravlja činjenicu da Evropska komisija ne nastupa ultimativno, pogotovo kada je očito da na apele iste Komisije da Priština ukine takse na robe iz Srbije, u samoproglašenoj kvazidržavi niko i ne haje.
Niko više ne može izbrojati rokove za formiranje Zajednice srpskih opštini, koje je EU postavljala.
Što promakne Komšiću, to ne propušta drugi Izetbegovićev “half”, Šefik Džaferović, koji, tako, tvrdi da je “BiH žrtva diskriminacije i da su stoga neophodne promjene Ustava”.
Otvarajući konferenciju pod nazivom “EU – budućnost zapadnog Balkana i ljudska prava” na Bošnjačkom institutu, Džaferović je, navodeći primjere kršenja ljudskih prava, u stvari pobrojao instrumente politike SDA, koji su upravo u funkciji gaženja ljudskih prava drugih konstitutivnih naroda u BiH.
Kako objasniti uzurpaciju vlasti godinu dana nakon izbora i sputavanje političke volje srpskog naroda u BiH?
Izbori su potpuno obesmišljeni – i na to su u više navrata reagovali zvaničnici EU, ali ih ni Komšić ni Džaferović nisu čuli.
Zamjena teza je postala matrica političkog ponašanja u BiH, te tako Izetbegović, ovog puta preko Šarovića i Borenovića, ističe kako je trenutno najveći politički problem “blokada Parlamenta BiH”. Na istu temu oglasilo se i Srpsko građansko vijeće – Pokret za ravnopravnost u BiH: problem je nefunkcionisanje Predstavničkog doma. A za blokadu formiranja institucija BiH kriv je, ko bi drugi bio, nego SNSD, tj. Dodik.
Onemogućavanje SNSD da učestvuje u vlasti postao je imperativ Izetbegovićeve politike.
Sve Izetbegovićeve izjave u smislu da bi moglo doći do kompromisa sa SNSD i konstituisanja Savjeta ministara (posljednja je glasila “do kraja oktobra”) date su u cilju kupovine vremena potrebnog za “demontiranje Dodika”.
Čeka se i povratak ratnika u Siriji poražene Islamske države, čekaju se i novi talasi migranata. Čeka se i da Srpska ekonomski oslabi, da se u Srbiji dogodi haos.
Da zbog Izetbegovićeve politike trpe svi u BiH, a ne samo u Republici Srpskoj, dokaz su i dešavanja u Bihaću gdje je došlo do kulminacije problema s migrantima.
Predsjednik Rusije, Vladimir Putin, ukazao je da se očekuje povratak ratnika Islamske države na Balkan. To znači u BiH, na Kosovo, u Albaniju i Makedoniju.
Da li je iko iz poznatih ambasada reagovao i naglasio da je zabrinut zbog toga i da će situaciju s migrantima “pomno pratiti” kao što “pomno prati” stvaranje žandarmerije u Srpskoj?
Sa istih mjesta nije se adekvatno reagovalo ni na SDA deklaraciju koja je sve lijepo objasnila. Glavni promoteri pomenute deklaracije neprestano nas zasipaju svojim “upitnim” izjavama. Tako, Džaferovićeva izjava da je “neupitna cjelovita BiH” povlači za sobom pitanje da li je “neupitna” i dejtonska Republika Srpska?
Drugo, Džaferovićeva izjava da je “HVO u službi zločinačkog i agresorskog poduhvata” je upravo ono na što je ukazao Miroslav Tuđman u knjizi “Druga strana Rubikona” – HDZ BiH je optužena za formiranje HVO kao zločinačke organizacije da bi se onemogućilo stvaranje Herceg-Bosne ili trećeg entiteta.
Šta možemo očekivati u javnom diskursu u BiH?
Dalje političke i medijske napade na Milorada Dodika, pokušaje urušavanja njegovog kredibiliteta kroz optužbe za navodnu korupciju, i prozivke Tužilaštva BiH zbog pasivnosti po tom pitanju. Nove pritiske na predsjednika HDZ BiH, Dragana Čovića, i predsjednika DNS, Marka Pavića, kako bi Dodikovoj partiji uskratili podršku.
Opozicija u Srpskoj koristi se za stvaranje razdora sa predsjednikom Srbije Vučićem. A sve u cilju demontiranja Dejtona.
Da bi se osujetili navedeni planovi potrebno je mobilisati patriotske snage, ujediniti boračke organizacije, praktično uputiti “javni poziv” intelektualnoj eliti (iz međunarodnog prava, ekonomije, ali i medija) da se ujedine u odbrani Srpske.
Bilo bi dobro da se prethodno donese strategija odbrane Srpske, kao dokument.
Naročito je važno obratiti se mladima i tražiti njihovu podršku.
Јednostavno, vrijeme je da se sve društvene strukture svrstaju u isti front.
Očito je da Srpskoj nedostaje agencija koja bi se bavila informacijskim operacijama i radila na integrisanju društva.
