Svi su ga prihvatili. Imao je sve na svojoj strani. Mogao je da bude “gazda”, da radi šta hoće, ali je potcjenio zemlju na kojoj stoji. Upalio je ventilator s ciljem da oduva pljevu sa te iste zemlje. Mislio je da su oko njega trunke. Ali, te iste čestice pljeve, trunkice, padoše mu pod noge i okliznu se čovjek, udari se u glavu. Gore nego na koru od banane!
Sam pade, sam se ubi!Ošinu dijete svojom tvrdom glavom u još tvrđu podlogu i nastavi da prosipa pamet…
Ne mjeri se, danas, pamet sa onim što svi misle – parama, pamet se mjeri čojstvom i pravdom, hrabrošću da se napiše istina koja smeta, ma koliko god advokati na pravu zarađivali novca “makazama za vunu”. Pravda je jedna!
Novinari nisu ovce. Nemaju vunu. Ali će svima, pa i advokatima, u koje naivni ljudi gledaju kao u sljepilo, kao u proroka koji će, za novac, riješiti njihov problem, reći istinu.
A novinari nisu proroci. Oni samo zbrajaju dva i dva. Kod novinara je to uvijek četiri. A kod advokata?
Danas pošteni advokat u Republici Srpskoj, koji živi od svog posla, može, po protokolu, da ima “za hljeba i nešto više”. Ali ima advokata koji “valjaju milione”. Jesu li to advokati?
Neka svako od nas: političara, advokata, novinara, vodoinstalatera, elektrotehničara, profesora, direktora, magistara, doktora… prikaže primanja, ako smije?!. Da vidimo, samo, gdje smo? I ko smo!
Učili su nas, nekada: ko ima kule i vile, milione i kamione, nije dobar čovjek. Ko ima pržinu ispred kuće, i mješalicu, to je proleter!
Još se proleteri svih zemalja, nisu ujedinili. Niti će se ikad ujediniti. To je bila jedna floskula za jedno vrijeme. Bilo i prošlo.
Ali, nema više zaobilaženja:
Aleksandar Čeferin, predsjednik Evropske fudbalske unije, Slovenac, advokat po struci, ima milione, jer su njegovi preci advokati bili. Bez obzira na to on bi trebalo da poštuje zakone Republike Slovenije! Je li tako?
Kao advokat, predsjednik organizacije registrovane na teritoriji “zemlje čokolade, sira i satova” poštuje i te zakone, dakle švajcarske. Nismo, ruku na srce, istraživali. Valjda, poštuje?
Ali ako taj Veliki Alaksandar poštuje zakone svoje i strane zemlje u porodici koja je među najpoznatijima po advokaturi u Evropi, jer mu to “obaveza” nalaže, zbog čega Mile K. negira, u prvom redu, zakone države u kojoj živi, i zašto ruši pravni sistem? Za razliku od Čeferina koji poštuje zakone i svoje i tuđe zemlje, Kovačević, bar za sada, ne poštuje zakone svoje, ali hoće da uvede zakone tuđe zemlje u svoju otadžbinu. Preko lopte.
Kada Aleksandar Č. i Mile K. stanu “fejs tu fejs”, sa dvije strane sudnice, ko će da pobijedi… Svako ima svog klijenta?
Nema pobjednika, jer bi u tom slučaju pošteni fudbalski narod na ovom parčetu balkanskog terena morao u pomoć da pozove prijatelja koji se zove Kjano Rivs ili Al Paćino. Prevod glasi “đavolji advokat” ili hercegovački “vražiji odvjetnik”!
Elem, malo je novinara koji su spremni da ulože svoju karijeru da dokažu istinu… Lakše je uzeti… i odustati! Nego trpiti advokate da ti “skaču” po glavi i “prosipaju” tezu da si “novinar reketaš”. To je slabost, čija, pokazaće vrijeme?!
Kako, svoju propast, može da objasni čovjek koji misli da je Bogom dan?
Mile Kovačević, predsjednik Fudbalskog saveza Republike Srpske, misli da je sve počelo i da završava s njim. Zato u ambis i vodi sve one za koje misli da treba da ih povede, ali i one koji ništa zgriješili nisu. Nemamo ništa protiv. Njegov, i njihov, izbor. Ali neka samo pusti nas koji, još uvijek, imamo trezvenu glavu, da sami o sebi odlučujemo, a ne da nam “kapu kroji” Sarajevo.
Ne znamo kakva je, i koja, kapa Mile Kovačevića, ma koja god da je, nema pravo da nam je nameće… On se izjasnio da je nosi i sve najbolje mu u životu želimo, da ne nazebe tjeme njegovo.
Ima ljudi koji drugačije razmišljaju…
Pa to su i javno rekli, i iskazali…
Nije do kape, već do onog što je ispod kape. (Molimo se Bogu da nikada u životu ne ugledamo natpis “Patologija”).
Imamo pravo da se molimo. I nadamo.(Usput treba provjeriti gdje je blokirano i zaustavljeno pismo FIFA sudije iz Banjaluke Tanje Račić!)
