„Lideri Republike Srpske i Federacije BiH pokazuju opredijeljenost za EU put.“ Ovaj naslov mogli smo da pročitamo u svim medijima i svima nam je jasno da su oni glavni jasno rekli da BiH treba da ide u EU. S obzirom na to da smo od članstva dalje nego prije deset godina, ne znam postoji li neko ko stvarno može da povjeruje u njihove riječi.
Kako da im vjerujemo da žele da postanu dio EU kada vlast u FBiH nije formirana godinu dana? Kako da im vjerujemo kada ne žele da smijene čovjeka koji je kupio diplomu? Kako da im verujemo kada u FBiH brane pisanje ćirilicom?
Kako da im vjerujemo kada ljudima u Mostaru godinama ne daju da izaberu svoje predstavnike? Kako da im verujemo da žele u Evropu kada javno pričaju kako glasove kupuju za 100 KM ili parčetom prasetine ili jagnjetine?
Ne smijemo ni zamisliti gdje bi BiH bila da se oni ne trude da uđemo u EU, kada je na posljednjem mjestu svih lista sada kada se, tobože, trude? Međutim, nije da smo baš jedina država sa kriminalom i korumpiranim političarima.
Ima nešto gore i mnogo opasnije od kriminala, korupcije, praseće i jagnjeće koalicije i kupljenih izbora, a to je lažni patriotizam.
To je igranje rata riječima koje možda njima ništa ne znače, ali građane i te kako pogađaju. Igranje sa ljudima kojima malo fali da uzmu pušku, a još manje da uzmu pasoš i odu. Zagovaranje ukidanje entiteta, zagovaranje odvajanja entiteta, igranje sa zastavom, pismom i imenom za koje su se neki borili je mnogo gore od namještenog tendera.
Gore od korupcije je svakodnevno spominjanje rata i igranje sa majkama koje još uvijek nekoliko puta godišnje idu na identifikaciju ostataka nadajući se da će moći da sahrane sina. Gore od svega je što se lideri u BiH pred građanima godinama igraju hladnog rata, jer je čovjeku koji nema ništa najlakše prodati zajedništvo.
Šta nam više treba da shvatimo da onima koji vode ovu državu ne treba nikakva Evropa i da je, jedino njima, najbolje ovako i da BiH neće nigdje?
Kako uopšte vjerovati da će nas do Evropske unije stvarno odvesti oni koji bi prvi „pali“ da stvarno postanemo dio Evrope?
