Riječi francuskog predsjednika Emanuela Makrona da je NATO u stanju moždane smrti i da je EU na ivici provalije, odjeknule su regionom, rekao je za portal Sve o Srpskoj Predrag Ćeranić, dekan Fakulteta bezbjednosnih nauka Univerziteta u Banjaluci.
Tekst prenosimo u cijelosti:
Ukazao je Makron i na alarmantnu situaciju na Zapadnom Balkanu na kojem se nalazi “tempirana bomba” – Bosna i Hercegovina. Razlog – povratnici iz Sirije, džihad-ratnici, čiji tačan broj nikako da se ustanovi, ali da je zabrinjavajući, to i u Parizu znaju.
Šire je Makron govorio o Siriji, između ostalog i o povlačenju američkih trupa, jer su na taj način SAD dojučerašnje saveznike, Kurde, ostavili na milost Tajipu Erdoganu i njegovim trupama.
U Bosni i Hercegovini na upozorenje predsjednika Francuske, jedne od najvažnijih NATO članica, različito se gleda, zavisno od toga da li se stvari posmatraju iz Banjaluke ili Sarajeva.
Strijele su odapete čak i na crvenom tepihu, u srcu Pariza, gdje predsjedavajući Predsjedništva BiH, Željko Komšić, nije ispuštao Makronovu ruku dok mu nije “sunuo u lice” svoju istinu. Zna Komšić da bude “veći katolik od pape”, odnosno veći Izetbegović od Bakira.
U sarajevskoj štampi uslijedilo je upoređivanje broja džihadista iz Francuske i BiH, i “mjerenje” opasnosti. O ocjeni stanja NATO pakta, o kojem se kroz raspravu o ANP u BiH lome koplja već mjesecima, ni riječi.
Za i protiv NATO – u “paklenoj mašini koja otkucava”, kako je doslovce Makron označio BiH,to je pitanje svih pitanja.
A to što mreža paradžemata (šerijatskih enklava u kojima država i nema vlast), migrantski talasi za koje ne znamo šta će da nam nanesu, povratnici sa sirijskog ratišta koji su vojevali za najpoznatije svjetske terorističke organizacije, predstavljaju odličnu infrastrukturu za vaskrsnuće paradržave poražene na Bliskom istoku – kao da u Sarajevu nikog i ne brine.
Ne dotiču ih se ni muke Bišćana koji migrantima otvoreno poručuju “go home”.
Makron je srušio stereotip po kojem se glavni problemi u BiH nalaze u Banjaluci, a to su Dodik i SNSD.
Naime, predstavnici političkog Sarajeva već duže uvjeravaju ljude iz NATO da je Milorad Dodik glavna prepreka usvajanju ANP, evroatlanskim integracijama i, uopšte, reformi Dejtona.
Sve javne izjave Bakira Izetbegovića u smislu da bi moglo doći do kompromisa sa SNSD u formiranju Savjeta ministara su smišljeno plasirane dezinformacije u cilju kupovine vremena. Tako je zbog protivljenja ulasku BiH u NATO, srpski član Predsjedništva BiH dospio na radar obavještajno-političke komponente NATO, te su operativci Alijanse preduzeli niz aktivnosti kako u novom sazivu Savjeta ministara BiH ne bi sjedili ministri iz reda SNSD.
Ujedno, Izetbegović i Džaferović uspjeli su da ubijede predstavnike američke i britanske ambasade da Osman Mehmedbašić zvani Osmica treba da dobije još jedan mandat direktora Obavještajno-bezbjednosne agencije i da je poništavanje diplome koju je stekao na Univerzitetu za poslovne studije u Banjoj Luci nezakonito, i da se to postiglo zloupotrebom ministra Rajčevića.
Cilj čitave “ujdurme”, kako navodi Izetbegović, jeste da se ukloni čovjek koji je uspostavio odličnu saradnju sa NATO i zapadnim obavještajnim agencijama, naročito u opserviranju Rusa.
Mehmedbašića je Izetbegović uspio predstaviti i kao ozbiljnog partnera u borbi protiv terorizma. Kontakt osoba sa NATO je Almir Džuvo, direktor OBA u prethodnom mandatu, zvanično oficir za vezu BiH sa NATO, sa sjedištem u Briselu.
Iako Mehmedbašić nije u dobrim odnosima sa Džuvom, preko kurira (koji se spominje u operaciji „Ušće“) dostavlja mu potrebne informacije do kojih dolazi OBA, a odnose se na Milorada Dodika.
Kada se sve to ima u vidu, nije ni čudo što je intervju koji je Makron dao britanskom „Ekonomistu“ izazvao zemljotres u Sarajevu. Odjek Makronovih riječi prethodno se osjetio u Skoplju i Tirani.
Na sastanku EU na nivou ministara, Francuska je stavila veto na početak pregovora o pristupanju sa Severnom Makedonijom i Albanijom. Uz Francusku bile su i Holandija i Danska. Obrazloženje je šturo – nisu se stvorili uslovi.
Međutim, da u EU ne postoji iskrena namjera o proširenju svjedoči i Berlinski proces čija je osnovna poruka da zemlje Zapadnog Balkana treba da se međusobno ekonomski i politički povežu, i kao kolektiv pregovaraju sa EU.
Da je Zapadnom Balkanu namijenjena uloga sive zone, odnosno predvorja EU, ukazivali smo i prije par godina.
“Čardak ni na nebu ni na zemlji” – tako bi glasila metafora za ovo parče Evrope, koje EU ne prihvata, ali ne dozvoljava ni da potpadne pod ruski i turski uticaj.
Nisu poželjne ni kineske investicije.
Dakle, nije samo BiH “tempirana paklena mašina”, pritisak je tako velik da bi se navedena metafora mogla odnositi na cio Zapadni Balkan. Јednostavno, ne zna se gdje će prije eksplozija odjeknuti: na Kosovu, u BiH, ili u Skoplju.
Što se Makrona tiče, koliko zbog stanja u BiH – toliko je zabrinut i zbog situacije na Bliskom istoku.
Zašto je kritikovao Trampa zbog povlačenja američkih snaga?
Zato što je država Kurda – projekat koji su zbog obilja naftnih nalazišta podupirali Francuska i Izrael – pao u vodu.
Sigurno je da Emanuel Makron sebi i Francuskoj gradi imidž evropskog lidera i da posustala Merkelova ne može da mu parira. Ima Makron informacije da Donald Tramp i Boris Džonson namjeravaju „raskopati“ EU i na njen račun napraviti osovinu Vašington-London, koja će biti u funkciji vraćanja imperijalnog sjaja Britancima, ali i da omogući Sjedinjenim Državama novi uzlet.
U tom kontekstu treba posmatrati Bregzit, ali i sagledavati migrantsku krizu, koja je vještačkog karaktera.
Veliki državnici se i prepoznaju po tome što znaju da čitaju geopolitičke poruke i ravnaju se prema njima.
Nego, lako ćemo za Makrona. Šta je sa nama, Srbima, Bošnjacima i Hrvatima, zarobljenima u zajedničkoj državi? Koliko puta treba da pročitamo Makronov intervju da bismo shvatili šta nam se događa?
