Mediji i organizacije plaćene od NATO, stvaraju dojam da je imenovanjem Zorana Tegeltije na mjesto predsjedavajućeg Savjeta ministara, državna zajednica Srpske i Efbiha već ušla u vojni savez protiv Rusije.
Druga žvakorina koja se pokušava proturiti, jeste da Milorad Dodik (lično i personalno) može donijeti odluku o tome da li ćemo u NATO ili ne. Naravno da ne može! Nije on Srpska. Niti ikada može biti. Srpska je bar još milion takvih kao on. A on je, u tzv. Predsjedništvu tzv. BiH, samo zastupa.
Narodna skupština Republike Srpske je izglasala vojnu neutralnost naše zemlje. Ukoliko iz Sarajstana namjeravaju nastaviti „dokazivanje“ kako je Banja Luka nedjeljivi dio nekakve „suverene BiH“, moraće tu volju i poštovati.
Svako ko istrajava na gledanju da je dovoljno opredijeliti jednog Milorada, pa eto čitava zemlja Srpska mijenja strateški pravac preko noći i bez ikakvih ozbiljnih ustupaka, zapravo je smrtni neprijatelj demokratije.
JOŠ POSTULATA NEDEMOKRATIJE
Navikli smo već da dogovor oko nečega, tri različite strane u tzv. Predsjedništvu (u ovom slučaju samo dvije) tumače na nekad sasvim suprotne načine. Međusobno nelogične i krajnje nemoguće.
Postulat nedemokratije, jeste da se od (sve tri) javnosti krije konkretan tekst potpisanog sporazuma. U prvim trenucima imamo naslov Komšić potvrdio za Avaz: Dogovoren je i ANP, dokument ide u Brisel; da bi brzo potom ovakav naslov upamtile samo dmreže na kojima je podijeljen, a zvanični glasio: Sve je dogovoreno, dokument ide u Brisel.
To nije neobično za administraciju koja je uspjela izgubiti i original Dejtonskog mirovnog sporazuma, ili medije koji su joj sluga. No, otvara prostor, ne samo za političko manevrisanje kod svojih iznevjerenih birača na svim stranama, već i ozbiljnu uznemirenost u Srpskoj.
PUTIN JE POPULARNIJI OD DODIKA
Većina punoljetnih građana nikada neće pristati da se svrstamo protiv našeg jedinog saveznika u Savjetu za provođenje mira, a koji pri tom ima nuklearno naoružanje. Srbi neće na Rusiju i pored trodecenijskog ispiranja mozga „nevladnim organizacijama“, koje su nekad djelovale izravno sa RTS i RTRS.
A i dalje djeluju. Otud i paralelno natempiran spin o „ruskim špijunima u Srbiji“, koji će da provjerava i ocjenjuje, ni manje ni više, nego bivši američki agent Ana Brnabić (bila zaposlena u USAID).
Vlast je dobila izbore na posjeti Sergeja Lavrova, jer je u Srpskoj bitnije koga cijene i pomažu Rusi, a ne EU i SAD. Dok je u Efbihu obratno. Zato bi bilo političko samoubistvo, ukoliko bi iz SNSD pokušali da sad opštestvu proture priču kako samo godinu dana kasnije uzimamo oružje u ruke protiv Ruske Federacije.
Narod svašta guta, ali ne i stvari koje se tiču života ili smrti. To se pamti. Ako se Srbima ne da referendum, sami će ga napraviti na sljedećim izborima. Amerikancima tada više neće biti stalo do Dodika, ali njemu sigurno hoće.
ZAŠTO JE MORIN KORMAK TRAŽILA DODIKOVU GLAVU?
Nevladinići i njihovi gospodari iz Ambasade SAD, odmah su potrčali prvi da komentarišu vijest i usmjere javnost u misao da smo od tog trenutka u NATO. Ivancov se javio tek naredni dan, ocjenom: „Taj dokument nije povezan sa integracijom BiH u NATO savez, niti je povezan sa MAP“.
Upravo krajnje tiranski, nedemokratski razmišljajući o Srbima i Srpskoj, bivša ambasadorka Morin Kormak je napravila stratešku grešku. Nezadovoljna stepenom kolaboracije, stavila je Dodoa na crnu listu. Tako je čovjeka kojeg su Amerikanci dva puta doveli na vlast – potpuno okrenula prema Putinu.
Zašto? Samo jer je od njega očekivala da opet bude bespogovorni izvršilac naloga Vašingtona, a protiv interesa Srpske. Kao kada su ga prvi put instalirali za premijera, sa dva poslanika u skupštini i uz pomoć tenkova i okolopnih helikoptera Sfora. Dodik se držao toga da mora izaći na izbore u Srpskoj, a ne u Americi.
NAJVEĆI OPOZICIONAR – RAJKO VASIĆ
No, djeluje da je i kod kuće, zasad, siguran i oko ovako osjetljivog pitanja prevjeravanja. Dok vlast istrajava da mistični dokument koji su dogovorili (ne objavljujući ga) zapravo znači skretanje sa puta u NATO; opozicioni medijski istupnici, pak, zadržavaju svoje komentare isključivo na nivou „Jesmo li vam rekli da će vas uvesti u NATO“ i „Dodiku se ne može vjerovati“.
Niko ne smije reći ono što narod od srpske opozicije očekuje, ako se već plebs pribojava da je ovo nagodba sa agresorima. Recimo, jastrepske poklike poput: „Dodik je bio i ostao američki čovjek, poslušnik OHR, mi nikad nećemo pristati da budemo sa ubicama iz NATO protiv bratske Rusije“.
No, opozicija šuti. Napadno i po samu sebe tragično, još je neodređenija prema NATO, nego prije predsjedavajućeg Tegeltije. Govori se čak i o izdaji, ali ne i šta se izdaje, odnosno da li su SDS i PDP protiv NATO? Tako je najjača opozicija flertu sa Briselom zarad vlasti – opet iz SNSD, te sami opoziconari (ko zna zašto) dijele izjavu Rajka Vasića sa Tvitera!!!
DAN NEZAVISNOSTI
Ništa neobično u geopolitici, da dojučerašnji neprijatelj postane najčvršći saveznik. Sjetimo se samo kakvi su odnosi Turske i Rusije bili u novembru 2015. kad je Erdogan oborio zrakoplov Su-24, a kakvi su danas kada se gradi Turski tok kroz Crno more i Ankari isporučuju PVO sistemi S-400.
Zbog toga je čak i Bakir izmjenio pravac „babinog amaneta“, te izjavio „ako Srbi neće u NATO, nećemo ići tamo“.
U slučaju Srpske i Srbije, taj izbor je veoma lak i svodi se na preživljavanje. Nema boljeg načina da se, u odnosu na ruske ponude (Južni tok, nepriznavanje okupiranog Kosova i Metohije, garantovanje Dejtona, donacije u vojnoj opremi, krediti, investicije) opiše američka politika prema Srbima, nego da se posegne za alegoričnom scenom iz klasika kapitalrealističkog filma.
U „Danu nezavisnosti“ Ronalda Emeriha iz 1996. godine, zarobljeni vanzemaljac na ponudu suživota i uspostave mira od predsjednika SAD (1:22:00-1:23:55), kako bi se prekinulo istrebljenje ljudske rase, odgovara kroz jednog ugrabljenog naučnika (čitaj Nevladnića):
Nema mira, nema mira!
Patetični predsjednik Ujedinjenih Entiteta Sjeverne Amerike, nastavlja: Šta hoćete da uradimo? Na to pripadnik tehnički naprednije rase, koja je došla nosačima aviona iz svemira i uništava Zemlju, odgovara:
Umrite, umrite!
*
*
*
P.S.
Za razliku od mojih usamljenih istupa prije više od deceniju, koji su (uglavnom u Ekstra magazinu, BN TV i Frontalu) zagovarali politiku okrenutu prema Rusiji i nezavisnosti Srpske, danas je to retorika vladajućih partija.
Stoga, nadam se da ću kroz koju godinu i to baš zahvaljujući djelovanju SAD i NATO, Nevladinićima i njihovim hendlerima odgovoriti još jednim citatom iz gore pomenutog filma:
“We will not vanish without a fight! We’re going to live on! We’re going to survive! Today, we celebrate our Independence Day!”
