Milenko Radivojac, arheolog i čovjek koji je preko tri decenije bio na čelu Muzeja Kozare ostavio značajan trag, osim sklada u porodičnom i poslovnom životu, prijateljima od kojih ne odustaje, sreće ima i u nagradnim igrama. Tako je zahvaljujući ovom posljednjem proputovao i prilično svijeta.

S ponosom Ističe da je na prvom mjestu ipak dio ovog grada i neko ko se trudio da Prijedoru da značaj koji je svojevremeno imao kao centar ove regije. To je jedna priča, a ona druga sugrađanima manje poznata može da se podvede pod slučajnost koja je počela tamo nekih davnih 70-tlh, kada je u tadašnjim “Večernjim novostima” koje je redovno kupovao njegov otac ispunio prvi kupon za nagradnu igru.

-Bila je neka nagradna igrica… sjećam se tek se pojavile naftne peći. Otac i ja to ispunili i poslali. Objavijestili su nas da smo to dobili. Jedan dan dođe peć, nakon dva dana dođe još jedna. U ono vrijeme bile su izuzetne – priča Milenko. A onda je krenulo. Dobio je osmodnevni put na Kanarska ostrva, i bilo je odlično. Iduće godine sreća mu se baš nasmijala. Opet preko nagradne igre otišao je u Moskvu. Na Olimpijadu.

– Znate šta, prvo Olimpijada, pa Moskva, pa onda cijeli taj doživljaj. Gledate recimo finale košarke Jugoslavija-ltalija, pa onda boks kad Kačar osvaja zlatnu medalju, pa atletika, pa ne znam ni ja – prisjeća se Radivojac i onda nabraja da je preko naše medijske kuće dobio šporet, koji je s jednom od dobitnica nagradne igre mijenjao za kompjuter

Prije tri godine je otputovao na nagradno desetodnevno putovanje u Tunis. Prije dvije godine dobio je ogroman televizor preko kupona za kafu. Prije godinu dana dobio i dres, doduše Zvezdin, a on je Partizanovac. No i dres je dobio svoje mjesto, mada Milenko u prvi plan ipak stavlja one životne nagrade.

A kao jedan od svojih velikih dobitaka ističe rad na Enciklopediji RS gdje je je član redakcije za kulturu i umjetnost pri Akademiji. To mu je, kako navodi, pomoglo da iz Jednog aktivnog života pređe u uslovno rečeno onaj penzionerski, jer je i dalje vrlo angažovan. A nije isključeno da opet ne popuni neki kupon za nagradnu igru.

– Postoji ona narodna, ako igraš i nadaš se i ko igra i dobiće. Ne pamtim kad sam pogledao da li ima neka nagradna igram ali nije isključeno da neću opet poslati. No, smatram da je daleko veći dobitak normalna porodica koju imam, prijatelji s kojim s družim već 20 godina, a dobitak je i ono što je ostalo iza mene… brojni turistički panoi po gradu, priče o Prijedoru i nadam se da će tako u budućnosti i biti – poručuje arheolog kojeg sreća očito voli.

I šta na kraju poručiti. Igrajte igre na sreću I nadajte se. No, neka vam to bude samo zabava. I nikad ne zaboravite, da su ipak u prvom planu neke druge i mnogo važnije porodične vrijednosti. Srećno!

Kozarski