Na kauču, u sobici čiji prozor gleda na vinovu lozu, u Velikoj Hoči, na srpskom Kosovu i Metohiji – tu najviše voli da spava Peter Handke.
Nobelova nagrada Peteru Handkeu biće dodijeljena sutra u Švedskoj akademiji u Stokholmu, a čim je proglašen dobitnikom, austrijski pisac je rekao da želi da boravi u Velikoj Hoči i da bi mogli da mu nađu neki smještaj tamo.
Nobelovac je već odsjedao pred kućom Srđana Petrovića, piše Sputnjik. Handke u dvorištu kuće Petrovića ima omiljeno mjesto na kome ujutro pije kafu i piše dok ukućani još spavaju.
– Kod nas je našao duhovnost i neki svoj mir, pronašao je duhovnost među ovim ljudima. Svaki dan je šetao, istraživao, družio se. Pisao je svako jutro za ovim stolom, pio naše vino – pokazuje domaćin Srđan skriveno mjesto ispod stoljetne vinove loze.
U prostranom dvorištu koje podsjeća na botaničku baštu prepunu biljaka sa svih meridijana miriše kao u vinskom podrumu. U toku je priprema za pečenje čuvene kosovske loze.
– Posljednji put Handke je ovdje bio prije dvije godine sa suprugom Sofijom, a prvi prije sedam, kada je došao sa prijateljem iz Svilajnca. U međuvremenu je dolazio sam, počeo je da istražuje, da se zanima za istoriju i kulturu naroda – objašnjava Petrović.
Skromna sobica kraj vinove loze
Iako u kući ima puno soba posebno sređenih zbog gostiju, pisac je izabrao skromnu prostoriju u prizemlju, da bi bio što bliže mjestu na kome ispod vinove loze svakog jutra pije kafu i piše.
Sobica u kojoj je vrijeme zaustavljeno, sa regalom koji je nekada imala svaka srpska kuća, puna je simbola predratne sreće ove porodice. Tu su lutke, fotografije, stari televizor zapečaćen miljeom.
Handkeovu skromnost odaje i činjenica da je, u kući punoj udobnih kreveta, izabrao da spava na kauču, do prozora. Sa jedne police ormara blagosilja Bogorodica Ljeviška, sa zida se smiješi djevojka s goblena.
Iako u kući Petrovića ima puno sređenih soba, Handke je izabrao skromnu prostoriju u prizemlju, sobicu u kojoj je vrijeme zaustavljeno, u kojoj može da spava samo na kauču, da bi bio što bliže mjestu ispod vinove loze, na kome piše.
Handke, kažu domaćini, kafu ponekad i preskoči, najviše voli bijelo vino.
– Naše bijelo vino obožava, već poslije doručka. Obično se rano budi, ima svoj poseban režim. Ustaje oko pet, mi još spavamo, a on je budan. Čita i piše čim ustane, a onda kreće u šetnju, u obilazak Velike Hoče, ode oko sela, obiđe, nema ga po dva, tri sata. Razgleda okolinu, arhitekturu…
U podrumu gdje se čuva omiljeno vino austrijskog pisca, Petrovići skrivaju još blaga, dio arheološkog nalazišta, jedinstvenog u svijetu. U vrijeme cara Dušana u 14. vijeku Srbi su imali vinovod, jer su porez plaćali u vinu. Bio je dug čak 24 kilometra.
Soba u kojoj Handke boravi na Kosmetu (SPUTNIK/DEЈAN SIMIĆ)
Vino – “Handkeov zavičaj”
– Vino je išlo prirodnim padom od Velike Hoče do Prizrena, Dušanovog grada, prestonice, odnosno današnjeg manastira Svetih Arhangela. Pronašli smo ostatke te opeke od terakote i sačuvali da bi mogli da pokažemo gostima. Handke je oduševljen vinovodom, ovakvih nema nigdje, samo na Kosovu i Metohiji, u Velikoj Hoči. Možda uradimo i redizajn njegovog omiljenog vina povodom Nobelove nagrade, umjesto “Zavičaj” da bude “Handkeov zavičaj” pošto on voli Veliku Hoču. Nekoliko puta je izjavio da pored zavičaja iz koga dolazi ima i drugi, Veliku Hoču – priča s ponosom Srđan, koji je šesta generacija vinara u porodici.
Tragovi vinovoda kojim je vino teklo od Hoče do Prizrena (SPUTNIK/DEЈAN SIMIĆ)
Kaže da je pisac opet dobrodošao, kao i svi dobronamjerni ljudi. I da ga njegov krevet čeka.
Velika Hoča je enklava u Metohiji. Okružena je albanskim naseljima. Prije rata imala je skoro 1.300 stanovnika, danas ih je deset puta manje. Na malom prostoru sve vrvi od tragova istorije – u koju je Handke zaljubljen. Nazivaju je srpskom Svetom Gorom, ima čak 14 crkava, najstarija je iz 13. vijeka.
– Patnja na Balkanu proizvela je ekstremne ljude, izuzetno ranjive i izuzetno dobre – rekao je Handke komentarišući svoj intiman odnos sa stanovnicima ovog mjesta, sa kojima je podijelio i novac od književnih nagrada.
