Predsjednik Upravnog odbora Instituta Alternativa ocijenio da je otvoreno pitanje kako će na odluku DPS-a da usvoji kontroverzni Zakon o slobodi vjeroispovijesti, ali i na domete “odbrambenog“ rada Demokratskog fronta, reagovati biračko tijelo jedne i druge grupacije

Predsjednik Upravnog odbora Instituta Alternativa (IA), Stevo Muk ocijenio je da je incident koji je Demokratski front (DF) izazvao u Skupštini politički performans, simbolički izraz nemoći, očigledno bez uticaja na proces usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti.

On je kazao da su mitropolit Amfilohije i Mitropolija crnogorsko-primorska zauzeli veoma umjeren, mirotvorački stav koji treba pohvaliti.

– To je po svemu sudeći dovelo i do distanciranja DF-a od stavova Mitropolije, jer je DF očekivao blagoslov za radikalnije akcije – kazao je Muk u intervjuu “Vijestima”.

Muk je ocijenio da najveću korist od trenutne situacije ima parlamentarna većina koja je “silovanjem“ parlamenta koje traje već tri godine, a sada je kulminiralo, dobila priliku da u miru potpune osamljenosti, donese zakone i odluke od dugoročnog značaja, “izvjesno i štete za ekonomiju ove zemlje“.

Zbog čega je bilo neophodno da se kasno noću donosi Zakon o vjerskim zajednicama, i po svaku cijenu?

– (Milo) Đukanović je procijenio da se zakon može i mora usvojiti onako kako je to urađeno u Skupštini, a izvođači radova su sproveli svoje zadatke suprotno dobrim praksama, u nekoj vrsti blic kriga pod okriljem noći uz prethodnu simulaciju dijaloga i sa pozicija ohole formalne većine. Pamtiće se da je zakon usvojen u parlamentu u kojem su bili samo oni koji su glasali za taj zakon, u vrijeme kad je 17 poslanika bilo uhapšeno protivno Ustavu, i dok su nezadovoljni građani i sveštenstvo Srpske pravoslavne crkve (SPC) širom zemlje javno iskazivali protest. Kako će se to sjećanje prelamati u kolektivnoj svijesti naših građana, budućih generacija, ostaje da vidimo.

Kako komentarišete incident koji je izazvan, posebno sa aspekta onoga što se nakon toga desilo u Beogradu i političkih i vjerskih reakcija iz Srbije?

Incident koji je DF izazvao u Skupštini je politički performans, simbolički izraz nemoći, očigledno bez uticaja na proces usvajanja zakona. Međutim, od performansa koji ne treba preuveličavati, su znatno opasnije bile izjave koje su dolazile iz DF-a i koje su neodgovorne, zloslutne i za svaku osudu. Pamtićemo najavu paljenja Skupštine, prizivanje ratnih drugova, najave kucanja na tuđa vrata, prizivanje građanskog rata. Vlast u kontinuitetu vodi jednu isključivu politiku i radikalizuje javnost, pa tako jedno nasilje, koje je s pozicije vlasti uvijek institucionalizovano i ozakonjeno formalnim procedurama, predstavlja pogonsko gorivo drugog nasilja uvijek kad stvara osjećaj nepravde. Treba primijetiti da su mitropolit Amfilohije i Mitropolija zauzeli veoma umjeren, mirotvorački stav koji treba pohvaliti. To je po svemu sudeći dovelo i do distanciranja DF-a od stavova Mitropolije, jer je DF očekivao blagoslov za radikalnije akcije.

Kome koristi trenutna atmosfera u Crnoj Gori?

Najveću korist ima parlamentarna većina koja je “silovanjem” parlamenta koje traje već tri godine, a sada je kulminiralo, dobila priliku da u miru potpune osamljenosti, donese zakone i odluke od dugoročnog značaja, izvjesno i štete za ekonomiju ove zemlje. Nema snažnijeg odgovora takozvane građanske opozicije ni u parlamentu ni van parlamenta, niti ima društvenog potencijala da se autentično usprotivi naopakim odlukama i praksama Vlade.

To nam najbolje pokazuje sudbina građanskih protesta od januara naovamo, ali i nesposobnost političkih stranaka opozicije da postignu minimum zajedničkih zahtjeva vlastima za održavanje fer i demokratskih izbora. Alternativa ovoj vlasti je podijeljena, posvađana, u ratu svih protiv svih, bez solidarnosti i empatije.

Otvoreno je pitanje kako će na odluku DPS-a da usvoji kontroverzni zakon i domete “odbrambenog“ rada DF, reagovati biračko tijelo jedne i druge grupacije. Vlast je i ranije, iako je donosila odluke koje biračko tijelo većinski nije podržavalo, uspijevala da dobije naredne izbore dovoljnom većinom. Kao što je i DF uspijevao da zadrži svoje birače i pored poraza sopstvene političke strategije i taktike.

Kakve reakcije očekujete na relaciji Crna Gora – Srbija?

Ne očekujem neke trajnije i značajnije reakcije iz Srbije. Zvanična Srbija se, iako iskazujući nezadovoljstvo u nekim političkim izjavama, drži prilično distancirano u odnosu na dešavanja povodom usvajanja kontroverznog zakona. Incidenti u Skupštini Republike Srbije i protesti ispred Ambasade Crne Gore su dio nacionalnog i političkog izraza i unutrašnje političke scene u Srbiji. Zvanična Srbija je upodobila svoju politiku zrelijoj fazi političkih odnosa dviju država, što je i razumljivo s obzirom na protok vremena od referenduma. Na kraju, nisu bez značaja ni lični odnosi, pozitivni i negativni, predsjednika (Aleksandra) Vučića i Mila Đukanovića, odnosno Vučića i mitropolita Amfilohija.

Izvor: vijesti.me