Zakon o slobodi vjeroispovijesti, koji je zbog najavljenog otimanja crkava i manastira Srpske pravoslavne crkve digao na noge kao nikada njene pripadnike, i to ne samo u Crnoj Gori, stupa na snagu danas, a vlast bi već narednog dana mogla da počne da postupa po njemu.
Objašnjavajući mogući slijed događaja, advokat Vladan Bojić iz Podgorice za Sputnjik kaže da su posljedice njegove primjene drastične i da već od 9. januara, zaštitnik imovinsko-pravnih interesa Crne Gore može da podnese zahtjev za preknjižbu, odnosno uknjižbu prava svojine nad manastirima i crkvama koji su vlasništvo SPC na državu.
Pisac zakona, svjestan da u sudskom postupku dokazivanja vlasništva nad imovinom SPC država Crna Gora ne bi imala šta da traži, pribjegao je manevru i prebacio sve na upravni postupak.
– Ovo je izum preknjižbe u upravnom postupku, a upravni i parnični postupak su dva pravna svijeta. Parnični podrazumijeva vještake, sva moguća dokazna sredstva, a upravni postupak vode ljudi u katastru koji nemaju ni položen pravosudni ispit – objašnjava Bojić.
Napominje da je riječ o preknjižbi u upravnom postupku, koji je čisto administrativni i može da traje vrlo kratko.
– Ne bih se usudio da kažem jedan dan, ali teoretski može i jedan dan. Oni će vjerovatno biti “demokratični” pa će to biti u roku od dva, tri, četiri mjeseca i završiće cijelu priču. I to će gađati neke nepokretnosti kao što su Cetinjska bogoslovija, manastir Ostrog, “ono što je najbolnije za narod” – ističe Bojić, koji je posljednjih 20 godina advokat, a 10 godina prije toga bavio se sudskom praksom.
Za sve to vrijeme, kako kaže, nije nikada vidio da o svojini odlučuje katastar, mjesto gdje se u stvari samo registruju posljedice dogovora i kupoprodajnog ugovora. On napominje da se i u skladu sa Članom 6 Evropske konvencije iz 1950. godine pravo svojine dokazuje u sudskom postupku.
– Da su htjeli pošteno da to urade, država Crna Gora bi podnijela tužbe pred svojim sudom, pa neka je i partijski, nema veze. Ali svojinske parnice traju tri, četiri, pet godina, a Milu Đukanoviću to nije u interesu, jer ima zadatak da to završi i zato što cio posao treba da se prelije i u Sjevernu Makedoniju i na Kosovo i Metohiju. Јasno je da je dobio zadatak, da ga neko gura – ističe Bojić.
Kritična masa za odbranu
Zato je zakonopisac sve i prepustio upravnom postupku da bi cio posao mogao lako da bude završen, za nekoliko mjeseci.
– Nevolja je kada se jednom to preknjiži na vlasništvo države Crne Gore. Ako se to poslije vrati pred Sudom za ljudska prava u Strazburu za pet, 10, 15 godina – ko živ, ko mrtav. Sada još postoji ta kritična masa koja je svjesna identiteta i koja se bori – kaže Bojić.
O tome svjedoči velika buna naroda na ulicama gradova Crne Gore, koji je stao u odbranu svojih svetinja, ali je pitanje kako će to izgledati za nekoliko godina, jer zahvaljujući sistemu obrazovanja u Crnoj Gori stasava generacija koja će o svom identitetu malo šta znati.
Država na sudu ništa ne bi dobila
Ako bi država ušla u sudski postupak nikada ne bi mogla da dobije nijednu građevinu zato što je protekao takozvani rok za održaj koji je prvobitno iz 1878. godine iznosio 30 godina, a potom 20.
Advokat objašnjava da, u skladu sa međunarodnim pravom, rok za održaj predstavlja vrijeme posle čijeg isteka, iako nemate nikakav ugovor, imovina ostaje u vašem vlasništvu, ako tokom tog perioda niko to nije osporavao. Znači, prošli su rokovi za održaj i posljednjih godina je već bilo nekoliko presuda u korist SPC baš na osnovu održaja. I to je, između ostalog, razlog što se išlo na upravni postupak, jer je pozivanje na vanredni održaj moguće samo u sudskom postupku.
– Koliko znam, oni su sve pripremili za geopolitički poduhvat uništavanja SPC kao kohezionog faktora. Ovo je blickrig. Zakone pratim već 35 godina, ali ovako nešto još nisam vidio – zaključio je Bojić.
