Prvi predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić izjavio je da su svojevremeno lideri Palestine i Libije Јaser Arafat i Muamer el Gadafi odvojeno savjetovali lidera SDA Aliju Izetvegovića da ostane sa Srbima.

Karadžić je naveo da je vođstvo SDA prisustvovalo osnivačkoj skupštini SDS, da su održali pozdravne govore i čak prekorili Srbe, što su posljednji osnovali svoju stranku.

On je podsjetio da je jedan od lidera SDA Adil Zulfikarpašić prije izbora dramatično napustio tu stranku i sa sobom u Muslimansko-bošnjačku organizaciju /MBO/ poveo znatan dio elite, te pridobio ostatak elite koji nije pristupio SDA.

– Nije bilo na meni da povjerujem ili sumnjam, ali je Zulfikarpašić kao razloge za razlaz naveo fundamentalizam u SDA, kao i postojanje neke otuđene grupe neformalnih autoriteta koji upravljaju Izetbegovićevim postupcima i ta primjedba se stalno održavala i pojačavala – rekao je Karadžić za Večernje novosti.

On je naglasio da je gostujući u televizijskoj emisiji Zufilkarpašić rekao kako se užasnuo kada je Karadžića čuo da u suverenoj i nezavisnoj Bosni Srbi neće ostati, te da je rekao: “Pa mi /muslimani/ ćemo se bez vas osušiti”.

– Pitao sam kako to misli, pa nisu oni imela na srpskom stablu, a on je odgovorio skoro da jesu i da su muslimani uz Srbe procvjetali – podsjetio je Karadžić.

Karadžić je dodao da mu je Zulfikarpašić u ljeto 1991. godine predložio “Istorijski srpsko – muslimanski sporazum” uz početnu podršku Izetbegovića, koju su Srbi oduševljeno prihvatili, ali da on nije imao šanse zbog kasnijeg protivljenja SDA.

Istakao je da je sa Izetbegovićem u godinama koje su prethodile ratu imao “dobro razumijevanje”.

Kada je optužen i osuđen zbog “Islamske deklaracije”, Karadžić kaže da je podržao nastojanje Dobrice Ćosića i drugih lidera u odbrani slobode iz Beograda da se izjasne u zaštiti Izetbegovića.

– Naravno, moja podrška je bila principjelna i nije bila presudna, ali je postojala. Ideja vodilja je bila: na knjigu se odgovara knjigom, a ne zatvorom – naveo je Karadžić.

On je otkrio da je tokom rata Izetbegoviću bliska osoba živjela u Republici Srpskoj i da je o njoj, uz Karadžićevu podršku, lično brinuo sam predsjednik te opštine.

– Kada je ta osoba poželjela da pređe na drugu stranu, ja sam to prepustio Vojsci i nisam dozvolio da se udara na sva zvona, jer je to pitanje civilizacije, kulture i elementarnog poštenja, a ne čip u igri – rekao je Karadžić.

SRNA/RTRS