Činjenica je da Fudbalski klub Radnik, poslije odlaska predsjednika Mladena Krstajića (uoči Nove godine podnio neopozivu ostavku zbog nevjerovatnih pritisaka i podapinjanja, prevashodno iz Gradske uprave Bijeljina) ostao bez prvog čovjeka, ali je istina i to da u klubu, koji je za vrijeme Krstajićevog predsjednikovanja dva puta igrao u Evropi, osvojio Kup BiH i nekoliko trofeja u Kupu Republike Srpske, ništa više neće biti kao što je bilo.
Mladen Krstajić nije zaslužio da se, poslije ostavke, njegovo ime devalvira i degradira, nipodaštava i minimizira, etiketira kao antifudbalsko kada cijela Evropa i svijet znaju ko je, i šta, Mladen Krstajić! Krletovu biografiju nećemo pisati ovom prilikom, ali ona je dostupna na “vikpediji”, pa ko slučajno ne zna neka na “guglu” upiše ime i prezime Mladen Krstajić.
Očigledno, da u Bijeljini, ali i u i oko FK Radnik nisu svjesni koga su izgubili i bez čijeg autoriteta su ostali. A Mladen Krstajić je dostao toga mogao, od rodne Zenice, do Kikinde i Beograda, Bremena i Gelzenkirhena, ne Terazijama 35 je ostavio dubok trag i kao igrač i kao trener. U Partizanu i da ne pričamo.
Što veli Srećko Šojić: “ja što kleveću…”
A u Bijeljini, pa i samom klubu, minulih dana moglo se čuti kako je Mladen Krstajić Radnik ostavio “na cjedilu” nakon što je podnio ostavku.
Bolje upućeni, i oni koji su nesvrstani, već situaciju gledaju realnim očima potvrđuju demantujući zlurade: “nije tako, Krstajić nije ostavio Radnik u bezizlaznoj situaciji”.
Kako smo saznali na račun Radnika stigla je uplata od 150.000 maraka od srpskog člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika, a sve zahvaljujući Krstajiću i njegovim dobrim odnosima sa vrhom Republike Srpske. Nije tajna da je Milorad Dodik u dobrim odnosima s Mladenom Krstajićem, to je potvrdio i dolaskom na krsnu slavu Krstajića, Sveti Nikola, 19. decembra. U razgovoru s Mladenom Krstajićem, Dodik je dao punu podršku njegovom radu za ono što je učinio i čini za Radnik, te prezentaciju i afirmaciju sporta u Republici Srpskoj i BiH, pa je obećao i dodatna finansijska sredstva, kako bi klub mogao nesmetano da funkcioniše.
Dodik je u Krstajiću vidio čovjeka koji svojim autoritetom, znanjem i iskustvom radi pravi posao za Radnik, Bijeljinu, Republiku Srpsku i BiH, u njemu je spoznao istinskog fudbalskog radnika, entuzijastu.
Ponajviše, nekako, čudi “hladan” odnos novog trenera semberskog prvoligaša Slavka Petrovića prema bivšem predsjedniku s kojim je na čelu osvojio Kup BiH, izborio istorijski plasman na međunarodnu scenu, a onda pod nekim čudnim okolnostima “zbrisao” na sarajevsku Grbavicu, da preuzme Željezničar, s kojim se neslavno “rastao”, tužbama i prepuvcavanjem.
I pored tog udarca Krstajić je sa svojim najbližim saradnicima nastavio da pravi ispravnu i dugotrajnu fudbalsku priču pa je klub ljetos po drugi put zaigrao u Evropi, počela je da se gradi i infrastruktura na Gradskom stadionu u Bijeljini… Šta to sada sve vrijedi, kada je Krstajić odstupio, očigledno pod nevjerovatnim pritiscima i podmetanjima, koja su primjetna i golim okom.
Što jedan čovjek blizak Radniku reče: “dođoše reflektori u Bijeljinu, na stadionu pade mrak!”
Baš tako!
Svakom njegovo…
P. S. Mladen Krstajić je najmanje zaslužio pakosno ogovaranje i zlurade insinuacije jer je od Bijeljine, za kratak period, napravio evropski fudbalski centar. Kome je to još pošlo za rukom u Semberiji?
