Zakon o slobodi vjeroispovjesti u Crnoj Gori ima diskriminatorski karakter, neustavan je i narušava pojedinačna i kolektivna prava kako Srpske pravoslavne crkve /SPC/, tako i građana Crne Gore, ocijenio je novinar Drago Pilsel.
Pilsel je naglasio da zakon, čin manipulacije religijskim osjećanjima, ima ogroman destabilizacijski potencijal, naročito u etnički mješovitim sredinama, kakve su gotovo sve države na Balkanu.
– Stoga smatram da ovaj presedan, potencijalno primjenjiv i u drugim državama, prijeti da postane stalni izvor tenzija i konflikata /isti crnogorski scenarij prijeti i SPC na Kosovu – upozorio je Pilsel.
Navodeći da je analizirao ovaj zakon, Pilsel naglašava da je on u suprotnosti s velikim brojem osnovnih načela na kojima funkcioniše EU i mogao bi značajno da ugrozi napredovanje Crne Gore, a indirektno i drugih balkanskih država u procesu pridruživanja EU imajući u vidu da bi bilo nezamislivo zatvaranje poglavlja 23 i 24 koja se tiču vladavine prava.
– Ako se u Crnoj Gori jedan dio građana smatra pripadnicima crnogorske nacije to treba poštovati. Ako bi veliki broj tih građana poželio da ima vlastitu crkvu i to bi bila njihova stvar. Ipak, ni oni, a ni državna vlast nemaju pravo na otimačinu, praksa koja je naučena u komunizmu – naglasio je Pilsel.
On je podsjetio da Mitropolija crnogorsko-primorska ima neprekinuto predanje od 1219. godine kada ju je osnovao Sveti Sava, te da je u tursko vrijeme mitropolitu dodata titula egzarha pećkog trona, što je potvrđivalo njegovu direktnu vezanost za Peć, odnosno za punoću Srpske crkve.
– Samoproklamovana “Crnogorska crkva” u Pravoslavlju nema čak ni status raskola /za razliku od Makedonske/, nego se tretira kao ekstravagancija ili loš vic: čak i njihove najokorjelije pristalice krste se u hramovima i od sveštenstva SPC jer znaju da ‘crnogorska crkva’ nije Crkva u svojoj punoći – istakao je Pilsel, upitavši kako bi gospodin /Miraš/ Dedeić, kojim kadrom, kojim vjernicima, popunio sve hramove i manastire koje želi preuzeti od SPC-a.
Prema njegovim riječima, usvojenim Zakonom se de fakto i de jure kreira pravni okvir za nacionalizaciju imovine /tradicionalnih/ vjerskih zajednica, koja je nastala zajedničkim ulaganjem građana Crne Gore, prije 1. decembra 1918. godine, a način na koji su odredbe ovog zakona formulisane ukazuje na namjeru da se one diskriminatorno primjene prije svega na imovinu SPC.
Očigledno je, navodi on, da je crnogorski predsjednik Milo Đukanović i ovoga puta filigranski procijenio kada treba usvojiti zakon.
On je ocijenio da usvajanjem Zakona o slobodi vjeroispovjesti Đukanović “izaziva nove duboke podjele u Crnoj Gori i igra na kartu nacionalističkih sukoba ne bi li mobilizovao svoje biračko tijelo, jačao svoju poziciju /ugroženu strahovitom korupcijom/ i osigurao što bolji plasman na parlamentarnim izborima”.
Pilsel je u kolumni za “P-portal.net” naveo da je u tu svrhu Đukanović isplanirao čak da zloupotrijebi i papu Franju.
– Crnogorski predsjednik Milo Đukanović ne shvata da Sveta Stolica gaji ozbiljne odnose sa Srpskom pravoslavnom crkvom a posebno sa carigradskom patrijaršijom gdje je patrijarh Vartolomej jasno rekao da neće priznati družinu raščinjenog i ekskomuniciranog Dedeića, poglavara takozvane crnogorske pravoslavne crkve – istakao je Pilsel.
On je naglasio da “ugledni IFIMES smatra da je Đukanović ovu akciju preduzeo poslije ulaska Crne Gore u NATO, a ne prije, i sada želi uvući predsjednika Srbije /Aleksandra/ Vučića u konflikt s 29 država članica NATO-a, jer želi stvoriti percepciju da iza svih nereda stoji Srbija i vlast u Beogradu odnosno Vučić”.
