„Državna imovina nije propisana Ustavom, ali ona proizlazi iz suvereniteta i teritorijalnog integriteta BiH“.
Ova izjava jednog od funkcionera SDA na najbolji način oslikava temelj na kome je Ustavni sud BiH donio odluku kojom je zabranio da Srpska postane vlasnik poljoprivrednog zemljišta. Znači, nema osnova u Ustavu, ali ima u maglovitom tumačenju.
Drugi primjer: lider SDA Bakir Izetbegović pojedinačno je pročitao imena sedmorice bošnjačkih delegata u Vijeću naroda Republike Srpske zahvaljujući im što su podnijeli apelaciju na osnovu koje je Ustavni sud BiH presudio kako je presudio. Dakle, više nego jasno da se sudska odluka ne tumači kao pobjeda pravde, nego kao još jedna politička pobjeda SDA nad SNSD.
Tu prestaje svaka priča o sudu, a počinje o sudovanju, u kome svaka od reprezentacija rado učestvuje, jer reprezentativci imaju jeftinu priliku da glume velike Bošnjake, Srbe, a ponekad se u kolo uhvate i Hrvati.
Usko gledajući, u slučaju poljoprivrednog zemljišta, Ustavni sud je kao pobjednicu označio BiH, ali kakva je to pobjeda ako ćemo imati još jednu sudsku odluku koja neće biti ispoštovana?! O kakvoj to BiH govorimo ako se jedan od dva ravnopravna entiteta u njoj osjeća kao ugroženi stranac i čeka priliku da se izvuče?
Ako je to BiH koju stvara njen Ustavni sud, onda takve sudije, izuzev časnih izuzetaka, treba da znaju da bi im istorija mogla zapamtiti djela, kao što pamti čuvenu rečenicu Stjepana Mesića: „Mislim da sam obavio zadatak, Jugoslavije više nema“.
U rasturanju BiH mogu da ih spriječe samo srpski političari ako i dalje budu poslušno klimali glavom, a odluke Ustavnog suda BiH zaboravljali za tri dana (sa izuzetkom 9. januara). Godinama u talasima slušamo kako taj sud, zajedno sa OHR, radi na ukidanju nadležnosti RS, ali ne vidimo akciju da bi bilo drugačije.
Da se za stavljanje Ustavnog suda u okvire zakona bore kao što su se borili za ulazak u Savjet ministara, gdje bi nam bio kraj.
