Centrala SDA koju predvodi Bakir Izetbegović, smještena je u otetoj vili. Vlasnik je jedan od nekada najbogatijih sarajevskih Srba Mihajlo Mišo Semjan. A kako im je ideološko-interesna politička organizacija utrla put, tako je i brojno stranačko članstvo u ratu i poslijeratnom periodu, nekažnjeno prisvajalo otetu srpsku imovinu u Sarajevu.
Grad – falsifikator istorije i u njemu isti takvi istoričari I SDA zaglavljena u vlastitoj mitomaniji Dok iz stranačke centrale gotovo svakodnevno “morališe” uglavnom Srbima iz zemlje i regiona o demokratiji, suživotu, toleranciji, integritetu, suverentitetu i ko zna čemu sve ne.. “demokrata” i “multietničar” Bakir Izetbegović licemjerno, u praksi, sve to krši. Drsko ignoriše činjenicu da je stranku smjestio u otetu srpsku vilu!
– Zgrada u kojoj se nalazi sjedište SDA je vlasništvo jednog od najbogatijih Srba između dva svjetska rata Mihaila Miše Semjana, čovjeka koji ima nasljednika koji traže povrat imovine. SDA je zaposjeo tu vilu i neće da se iseli i vrati nasljednicima ovu imovinu, što govori o običnoj otimačini imovine u samom Sarajevu – rekao je srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik.
Praški student, doktor prava i idejni tvorac prvog sarajevskog bazena na lokaciji današnjeg stadiona Koševo, Mihajlo Miša Semjan vilu je sagradio 1927. godine u tadašnjoj Sokolskoj ulici. Bilo je to svojevrsno arhitektonsko čudo sa ogromnom baštom u učmaloj kasabi. U prizemlju su bile Mišine advokatske kancelarije. Na spratu smještajni kapaciteti za porodicu. Semjanove advokatske usluge koristili su svi vjerski glavari, ostalo je zapisano po sarajevskim arhivima i među dokumentima o sudskim parnicama.
– Generalno, o tim nekim procesima koje je radio, ljudima koje je branio, nije ostavljao puno traga, držao se svoje advokatske etike. On je, inače, bio branilac ove naše Mitropolije daborbosanske, Nadbiskupije vrhbosanske, islamske zajednice – pojašnjava istoričar Aleksandar Kostović.
I tako do 6. aprila 1945. godine kada je policija Mišu Semjana odvela na “ispitivanje”. Krivicu mu nisu pronašli, ali vilu su, ipak, oduzeli. Umjesto memoara o sudbinama skrivenim ispod odeždi, turbana, titula, a kasnije i uniformi – tajne je Semjan odnio u svoj sarajevski grob. U njegovoj vili godinama se baškario BIHAMK – sve do 1994. godine, kada je na građevinu smješenu u najelitnijem dijelu grada oko bacila novokomponovana stranačka “elita”. 410 metara kvadratnih u zamjenu za oštećeni minorni prostor – bila je transakcija. Mešetarenje je nezakonito ugovorima začinila opština Centar u vrijeme načelnikovanja pulena SDA Abida Јusića. A nije bila vlasnik nekretnine.
– Opština Centar je u ovom konkretnom slučaju mogla vršiti zamjenu prava korištenja, ali po zakonu nije mogla dati to na dugoročno korištenje – iz mišljenja Mustafe Begića, tadašnjeg direktora Zemljišno-knjižne kancelarije Osnovnog suda.
Ali, dala je – na najdugoročnije korištenje od, čak, 99 godina! I znaju to svi stranački “autoriteti” osim predsjednika.
– Јa ne znam precizno da li je upisana imovina na SDA, mada bi vjerovatno trebao znati je li!? To je iznio gospodin Milorad Dodik i mislim da je u svom stilu onako ponovo neke ćorke ispalio. Mislim da je sve u vezi sa ovom zgradom, što kažu, u redu – kaže Bakir Izetbegović, predsjednik SDA.
Biće ipak da “neobaviješteni” Izetbegović puca ćorcima. I zataškava otimačinu srpske imovine, dok se godinama zdušno protivi Zakonu o restituciji u FBiH! U međuvremenu, pa i za vrijeme njegovog predsjednikovanja “Vila Semjan”, kako je hroničari i dalje zovu, mijenjala je svoj izgled. Enterijer je preuređen, fasada krivotvorena, bašta uništena. U predvorju SDA odavno nema ni Sokolske ulice, ni kasnije narodnog heroja Boriše Kovačevića… Sada nosi naziv Mehmeda Spahe, predsjednika muslimanske organizacije u vrijeme Kraljevine Јugoslavije i vrsnog znalca šerijatskog prava.
– Ljudi iz SDA nisu htjeli da pitaju ni struku, kao što ne pitaju ni za šta drugo, nego su po sebi odlučili kako treba da izgleda rekonstrukcija te vile, tako da ona ne liči puno na zdanje iz 1927. kad je napravljeno – kaže Kostović.
Na sličan način – otimanjem od Srba – i neki drugi “moralisti” kasnije su “rješavali” svoje stambene probleme. Poput aktuelnog “maga” sarajevskog obrazovanja – Ejupa Ganića. Iz Sebečeva kod Novog Pazara, pristigao, uz amanet SDA, smjestio se u strogi centar Sarajeva – u Koševsku ulicu i u otetu vilu porodice Ćorović, koju je potom mešetarski, za mizerne novce privatizovao. A kasnije, skladnu stilistiku građevinu, megalomanski širio i prilagođavao svojim apetitima. Primjera je nebrojeno – još samo da “moralisti” progledaju
