Nakon višemjesečne trakavice o konstrukciji i rekonstrukciji vlasti i u sjeni afere “Asim”, Kanton Sarajevo dobilo je novu Vladu.
Od “šestorke” sarajevsko kormilo preuzela je “trojka” – SDA, SBB i DF. I odmah, ponovo prekršila Ustav. Umjesto Ustavom zagarantovana najmanje tri ministra srpske nacionalnosti – imenovan je jedva jedan – Draško Јeličić iz Demokratske fronte. No, i Јeličić je “postao” Srbin u 15-ominutnoj skupštinskoj pauzi.
Sarajevska virusna pandemija – Srbin u organima vlasti – ako baš mora. Neustavna, a nekažnjena federalna praksa da se u entitetskoj i kantonalnim vladama “zaboravlja” na cijeli jedan konstitutivni narod – srpski – ustanovljena je odmah po Dejtonu.
Nastavljena i posljednjim “skupljanjem” ministara po sarajevskoj kaldrmi. Od njih 13 “pronađenih” među bosansko-bošnjačkim “hairlijama” – niti jedan Srbin – bila je startna pozicija tada još mandatara – izvikanog “nestranačkog eksperta”, a u suštini SBB-ovog stranačkog pulena Maria Nenadića, prije nego je na grubo kršenje Ustava upozoren od opozicije. A onda se desilo “čudo” – počela je konstitutivna “potraga” među potencijalima!
– Danas je ova koalicija “petak trinaesti” uradila još jednu brutalnu stvar i poslala jednu prestrašnu poruku iz Kantona Sarajevo. U ekspozeo mandatara Nenadića stoji da je ova Vlada sa dva Hrvata, dva ostala i ostalo su Bošnjaci bez Srbina. Onda su ljudi uzeli pauzu od 15 minuta i neko je postao Srbin u pauzi – izjavio je poslanik u Skupštini Kantona Sarajevo Elmedin Konaković.
Ko je tokom skupštinske pauze “uzeo” hrišćanstvo – satima je trajala misterija. Ispostavilo se, tradicijom stranačkog lidera Željka Komšića zanesen, DF-ov “potencijal” za privredu – izvjesni Draško Јeličić.
Podsjećamo “građanštinom” opijeni “sarajevski patriota” Komšić svojevremeno je negirao da je hrvatske nacionalnosti. Kasnije se za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, ipak kandidovao, pa bošnjačkim glasovima u Predsjedništvo zasjeo. I tako, ne jednom već tri puta.
No Јeličić je čak i “učitelja” pretekao. U skupštinsku salu, koja je neplanirano postala sala za preobraćanje, ušao je kao Hrvat. Izašao kao Srbin. “Pokrstio” se u 65. godini, pokazuje biografija.
– Divna slika potpune korupcije, nepotizma i čega god već u našem političkom zvjerinjaku. S tog stanovišta, to je definitivno pad. Izgleda da pad u ovom kontekstu nema dna – izjavio je politički analitičar Žarko Papić.
U slobodnom padu i dublje od dna, okušao se i tek imenovani kantonalni premijer Nenadić. Pokušavajući ovo “konstitutivno sarajevsko čudo” da razjasni, nemušto je tvrdio kako je sve samo “štamparska greška” u ekspozeu. Potom da je “struci posvećen” zaboravio na ustavnu obavezu konstitutivne zastupljenosti i nacionalna izjašnjenja.
Kazivao je novi sarajevski premijer i da svako ima pravo da se “izjašnjava kako hoće”, pa onda insinuirao kako je Јeličić možda i ranije bio Srbin. Slavio je katoličke vjerske praznike, odgovaraju Јeličićeve bivše radne kolege iz Službe za zajedničke poslove federalne Vlade – dok glavna ličnost ćuti. Pozive odbija, na poruke ne odgovara.
Na ovaj moralni i etički sumrak “demokratski” ćuti i Demokratska fronta. I Željko Komšić, uvijek spreman da svoj “patriotizam” iskali na Srbima i Srpskoj. Ćute i svi ostali dežurni sarajevski “moralisti”.
– Kada se imenuje Vlada Republike Srpske, ako se ne ispoštuje ustavni princip, odmah se svi pobune. Kada je u pitanju Federacija BiH, kada su u pitanju kantoni, onda niko ne pita za ustavne principe. Nijedna ambasada se nije oglasila u vezi izbora Vlade Kantona Sarajevo. Naravno, OHR ćuti – izjavio je Đorđe Radanović iz Odbora za zaštitu Srba.
“Nacionalnost po potrebi” sve manje je fenomen, a sve više pravilo u sarajevskoj političkoj gimnastici i ustavnoj degradaciji. Prije Hrvata Draška, podsjetimo, Srbi su “preko noći” postajali i Rasimi, Harisi, Nermini…
– Mijenjaju partije, sad mijenjaju i nacije. Nema šta oni neće promijeniti, baš ih briga za glasače, baš ih briga za neka politička obećanja ili programe koje su imali. Oni trče za onim što je moć koja im obezbjeđuje materijalni dobitak – poručio je Papić.
I pri tome, pod plaštom “građanskog načela” perfidno obesmišljavaju ulogu nacionalne pripadnosti pri konstituisanju i funkcionisanju vlasti. Stari obrazac bošnjačke politike koja kroz navodnu građansku opciju pokušava da zagospodari institucijama i cijelom BiH. Dok se ustavotvorci prave “nevješti”.
