Prvo o dobrim stvarima. Blokada granica EU, a pogotovu Srbije i Hrvatske, dala nam je bar 15 dana prednosti da se pripremimo što smo u najvećoj mjeri i učinili.
Među prvima smo zatvarali škole i kafane, smanjili kontakte i transmisiju, te počeli masovnu dezinfekciju prostora, što u korelaciji sa činjenicom da smo dobijali uglavnom repove infekcija iz Italije, Austrije i drugih geografski i epidemiološki sličnih zemalja, a ne masovne kontaminacije kao u Milanu i austrijskim skijalištima, takođe ohrabruje.
Pohvalno je i što su naši građani bili mnogo staloženiji i kulturniji. Da, upravo kulturniji, prilikom kupovine i obavljanja neophodnih poslova, tako da nije bilo nereda kao u većini evropskih zemalja.
Nevjerovatno, ali istinito. Ipak, imali smo porast pozitivnih slučajeva, nekad dva do tri, a nekad sedam dnevno, što znači da smo u središtu bitke koja se ne može odložiti ili eskivirati.
Pozitivno je i to što porast pozitivnih dolazi iz nama poznatih ili očekivanih puteva i kontakata donosioca, pa smo brzo u izolaciju smještali sve veći broj ljudi.
Sada je ključna disciplina, da nam ti evropski repovi ne postanu žarišta koja će se početi širiti, što bi nas dovelo u situaciju sličnu Austriji ili čak Italiji, i zato je pred nama ključnih 20 dana. Ako želimo pobijediti, treba nam sljedeće trojstvo:
Apsolutna i neodložna disciplina sa najvećim kaznenim mjerama za svako nepridržavanje epidemioloških mjera, lične i higijene hrane i prostora. Tu dodajem i surovo sprečavanje i kažnjavanje širenja lažnih vijesti, panike, dezinformacija i nastanak crne berze za trenutno nedostajuće proizvode;
Paralelno sa prvom mjerom nastaviti sa masovnom dezinfekcijom javnih prostora, šaltera, čekaonica, autobuskih stajališta i svakog mjesta gdje postoji masovna ili manje masovna komunikacija. I, naravno, kuća i stanova;
Stalna medijska promocija poštovanja propisa i stvaranje svijesti kolektiviteta, zajedništva i odgovornosti. Takođe, svakodnevna promocija sinergije svih institucija i pojedinaca sa vjerom da čineći dobro sigurno pobjeđujemo. Redovno i pravovremeno informisanje javnosti.
E, sad da vidimo šta nam ne ide u prilog. Broj zaraženih u svijetu prelazi 200.000, a skoro polovina je u Evropi, i to u našoj neposrednoj blizini, gdje se ne bilježi pad broja inficiranih. Taj broj raste! To znači da nema opuštanja i da se opasnost pandemije povećava, pa i mi moramo povećati svoje reakcije. Disciplina, disciplina, disciplina!
Potpuno je jasno da bi brzi rast slučajeva onemogućio državu da u realnom vremenu registruje nove pozitivne slučajeve i izoluje njihove kontakte. Upamtite i podvucite ovo.
Zato, da bi bili efikasni i pravovremeno reagovali, moramo smanjiti na minimum ili potpuno eliminisati mogućnost samovolje i nediscipline svakog pojedinca, ma ko bio i ma kako se zvao.
Ovo napominjem jer je iz jednog banjalučkog lokala i njegovih kontakata bilo skoro trećina pozitivnih i izolovanih u cijeloj Republici. Isto važi i za neke osobe sklone avanturizmu ili, što bi naš narod rekao, pametnjakoviće.
Većina institucija i firmi je zaista reagovala na vrijeme, a možda manji – minimalan broj njih skoro pa na vrijeme.
I onda nam ostaje pojedinac kao ključna jedinka, kako u lancu prenošenja virusa tako i kao odgovorna osoba koja čini sve da se pandemija suzbije. Pojedinac rukovodi i izvršava, pojedinac koji nije u lancu komande i sistemu zaštite sam donosi odluke na osnovu svoje percepcije i selektovanja dostupnih informacija i dezinformacija.
Na primjer, možda jedan dan otkrijemo 10 i više pozitivnih, ali ako su svi odgovorni i daju tačne podatke, pa sve njihove kontakte odmah izolujemo, a njih pazimo, za 15 dana svi izlaze iz izolacije ili su za oko 20 dana izliječeni.
A nasuprot tome, ako se dvoje neodgovornih ne jave, ne daju ili sakriju informacije i ne daju kontakte svaki pojedinačno prema do sada dostupnim iskustvima vežu – zaraze još pet do šest, pa oni još pet do šest, pa njihovi kontakti isto, pa putuju, idu u pošte, bolnice, čekaonice, autobuse, sastanke, i eto haosa. To se upravo desilo u Italiji, a potom u Španiji, Austriji, i zato više nema zemlje bez pozitivnih nosioca virusa.
Zato dok radimo danju, noću pripremajući se za ne daj bože teže događaje (već je spremna posebna operaciona sala za pozitivne pacijente, stacionari, šatori, zalihe), dok van javnosti Vlada i štabovi prave planove, popisuju i kreiraju timove i spremaju resurse, molim svaku osobu da da lični doprinos u ovoj velikoj bitki koja je već počela.
Prvi put doprinos u bitki se može od kuće, čak i u pidžami, ali i na ulici, dvorištu, haustoru, čekaonici, firmi, prodavnici, bolnici, kako već koga zapadne i zatekne.
Ne dozvolimo da budemo desetkovani svojom glupošću, jer imamo šansu da možda po prvi put budemo primjer drugima kako da nas ovo zlo žestoko ne zakači. U pamet se sestre, braćo, građani, bake, djede, unuci.
