Treća nedjelja od potvrđenih slučajeva zaraženih virusom korona kod nas je već počela. Svakodnevno se uvećava broj novozaraženih, broj ljudi u izolaciji i samoizolaciji. Nervoza i razne sumnje se polako probijaju u naše porodice i institucije. Vidimo i pratimo da se broj novozaraženih uvećava i u Srbij i u Hrvatskoj. I razmišljamo kada li će početi padati.
Treća je nedjelja pandemije. U Vuhanu, gdje se disciplina relativno brzo uspostavila, čekalisu skoro dva mjeseca i danas nemaju novozaraženih. Kod braće Italijana je neizvjesno, jer je disciplina kasnila, pa se pandemija otela kontroli. Mi smo između Srbije i Hrvatske, koje, kao i mi, još kontrolišu puteve dolaska infekcije i brzo izoluju kontakte. I solidno se držimo.
Dani kada će broj zaraženih početi značajno padati doći će mnogo prije, ako je naša disciplina u provođenju epidemioloških mjera i ličnog odgovornog ponašanja veća. Tačka.
Još uvijek nam dobro ide. I molim vas, ne posustajte i ne popuštajte u produkovanju i promovisanju onog najboljeg što nosite ili nosimo u sebi. To nije samo „pomoćno ljekovito sredstvo“, već katalizator uspjeha, a bogami i lijek za potištenost, strah, anksioznost i druga slična stanja koja nas čine neuspješnim, čangrizavim i sporim.
Ako pozitivan stav i dobra volja budu prožimale svaku našu akciju i radnju, biće nam lakše da izdržimo sve manje kontakata s rodbinom i prijateljima, ali i da provodimo ustanovljene mjere dezinfekcije, izolacije i drugih propisanih radnji i dužnosti. I tako ćemo dočekati tu željenu vijest i naslove na TV, u štampi, na portalima i drugim medijima: „Broj zaraženih već nekoliko dana je sve manjiˮ.
Bez truda i doprinosa svakog od nas tu vijest ćemo duže čekati!
E, sad, da nije lako – nije. Nema lake pobjede protiv ovakovog neprijatelja koji je nevidljiv, podmukao i uporan.
Opomena su nam slike iz italijanskih bolnica, kolone vojnih vozila koje odvoze umrle i sve slične slike iz Kine i drugih zemalja. Naravno da ih ne želimo vidjeti u svojoj zemlji.
I zato glavu gore, jer smo počeli na vrijeme i nije nas zahvatila panika i dezorganizacija. I pogledajte (makar na slikama i telefonskoj fotomemoriji) svoje voljene, roditelje, djecu, prijatelje i zamislite kakve sve uspomene nosite i koliko bi lijepo bilo da stvarate nove. Pomislite na nova druženja, rođendane, svadbe, krštenja, putovanja, izlete, posjete. Pa naravno da se morate boriti i izdržati, biti pozitivni.
I zato da ponovim: Disciplina, disciplina, disciplina!
